Novi film “I’ll Push You” (Ja ću te gurati) prikazuje dirljivu priču o hodočašću kroz Španjolsku.
Camino de Santiago je jedno od najpoznatijih kršćanskih hodočašća u svijetu. Više od tisuću godina putnici prelaze 800 kilometara preko planina i pustinja kroz sjever Španjolske, a svoj put završavaju pred Katedralom sv. Jakova u Santiagu de Composteli u Galiciji.
Većina hodočasnika u današnje vrijeme prijeđe Camino de Santiago pješice ili biciklom. Nekolicina pak putuje na konju ili magarcu, kao u stara vremena. No, nitko još nije putovao u invalidskim kolicima, barem ne do 2014. godine kada su to učinili Justin Skeesuck i Patrick Gray. Putovanje ove dvojice prijatelja zabilježeno je u knjizi I’ll Push You te istoimenom filmu koji će se u kinima ,zahvaljujući Fathom Eventsu, prikazivati samo jednu večer - 2. studenog.
Justin i Patrick su prijatelji cijelog svog života. Rođeni su u istoj bolnici u razmaku od 36 sati te su cijelo djetinjstvo bili nerazdvojni. Justin je sa 16 godina imao prometnu nesreću nakon koje je počeo pokazivati znakove bolesti slične ALS neurološkom poremećaju. Bolest je godinama napredovala, sve dok nije izgubio sposobnost korištenja svojih mišića. Sada, u svojim četrdesetima, Justin treba pomoć kod hranjenja, s odijevanjem i odlaskom u zahod…
Kada je doznao za Camino de Santiago, znao je da želi ići na taj put. “Uvijek sam vjerovao svojim instinktima”, rekao je. “Nisam se pitao ‘Kako ću ja to uspjeti’, vjerovao sam da mi Bog govori ‘Moraš to učiniti’.”
Patricku je 2012. godine spomenuo odlazak na hodočašće, a on nije oklijevao - “Ja ću te gurati”, rekao je. Camino de Santiago je zahtjevan i za zdrave hodočasnike (koji su raznih vjera te iz raznih osobnih razloga kreću na ovo putovanje). Proputovati 800 kilometara s osobom koja je prikovana za kolica i kojoj je potrebna pomoć u ispunjavanju osnovnih potreba vrlo je težak izazov.
“Dnevno pređemo i preko 30 km, a osim toga, Patrick me ujutro mora dignuti iz kreveta, obući, nahraniti… Puno je to posla”, izjavio je Justin. Kao da to nije dovoljno teško, cijelim putem ih je pratila filmska ekipa koja je doslovce dokumentirala svaki njihov korak. Nakon što je vidio nekoliko neobrađenih snimki, Justinu je bilo neugodno koliko puta je prikazano njegovo golo tijelo. “Tisuće ljudi će vidjeti moju guzicu!”, rekao je.
No osim toga, film prikazuje vrlo osobne, ponekad i bolne trenutke kroz koje obojica prolaze. Justin se ponekad osijećao kao “teret”, dok Patrick obavlja mnoštvo dužnosti i uz to nastoji uvijek izgledati hrabro i samouvjereno. Obojica, svaki na svoj način, otkrivaju trenutke slabosti.
“Prije nego li smo se upustili na hodočašće, odlučili smo da ćemo dati sve od sebe”, rekao je Justin. Većina nas ne voli pokazati svoje slabosti, ne volimo pokazati koliko zapravo trebamo jedni druge, a upravo u tome leži veličina filma I’ll Push You. Film pokazuje ljepotu naših slabosti, pravu intimnost koju možemo pronaći samo ako smo voljni dati sve od sebe.
“Justin i ja smo putem mnogo razgovarali o našem prijateljstvu i o tome što ga čini tako jakim”, rekao je Patrick. “Čovječe, vaše prijateljstvo nije normalno. Mora postojati određena razina intimnosti i ranjivosti da bi takvo prijateljstvo procvjetalo.”
Obojica su vjernici i na obojicu je ovo putovanje imalo velik utjecaj. Patricka je hodočašće natjeralo da se suoči sa svojim “demonima” te da drukčije gleda na Boga. “Ja sam se kući vratio s većim poštovanjem prema Božjoj milosti, ljubavi i njegovom suosjećanju”, te je rekao da je odlučan u tome da svoj daljnji život živi s više ljubavi i suosjećanja.
S druge strane, Justin je rekao da on nije tragao za duhovnom preobrazbom - “Vrlo dobro sam znao tko sam kao pojedinac”, no s putovanja se vratio zahvalan svima koji su bili uz njega. Potpuni stranci su im svakodnevno pomagali, čak su Justina nosili na planinu. “Tijekom ovog hodočašća mi se vratila vjera u ljude”, rekao je.
U filmu Justin otvoreno progovara o poteškoćama života s neurološkim poremećajem. “Svi želimo biti neovisni, raditi što želimo i kada to želimo. Ne želimo da nas netko mora ‘nositi’ kroz život. No, naučio sam da kada ponos popusti, ljubav procvjeta”. Tu su lekciju obojica naučili na Caminu de Santiagu - ljubav može procvjetati usred trenutaka slabosti. Kada zaboravimo na našu potrebu za neovisnošću, pronađemo posebnu vrstu ljubavi.
Njihovo putovanje podsjeća na riječi iz Propovjednika 4:9: “Bolje je dvojici nego jednome; jer za trud svoj dobiju dobru plaću. Jer padne li jedan, digne ga opet drug njegov; ali teško jednome, ako padne i nema drugoga, da mu pomogne podići se.”
Preveo i priredio medjugorje-info.com/Aleteia