Odbili su svoju kćer oslovljavati muškim imenom, što je prema mišljenju doktora kod nje izazvalo suicidalne misli, prenosi CNN, te joj, kao maloljetnici, nisu željeli odobriti hormonsku terapiju.
Roditeljska skrb je prema odluci suda okruga Hamilton dodijeljena djevojčinom djedu i baki, koji podržavaju njezinu hormonsku terapiju, prenosi Narod.hr.
“Mislimo da su djed i baka oni koji imaju otvoren um i volju (…) donijeti takvu odluku [o hormonskoj terapiji], najbolju za dijete”, rekao je odvjetnik Paul Hunt, sudski zastupnik tinejdžerke. “Roditelji su jasno naznačili da nisu otvoreni za to.”
Karen Brinkman, odvjetnica roditelja, izjavila je da je dodjeljivanje roditeljskih prava djedu i baki samo način na koji se želi zaobići “nužnost suglasnosti roditelja [za hormonsku terapiju djevojke, s obzirom da je maloljetna]” te da stoga nije u najboljem interesu djeteta.
Roditelji su “ispunili svoju odgovornost kontaktirajući medicinske stručnjake, prikupljajući tisuće sati istraživanja i oslanjajući se na njihovo promatranje vlastitog djeteta (…), što ih je dovelo do zaključka da [hormonska terapija] nije u najboljem interesu njihovog djeteta”, rekla je Brinkman.
Taj njihov zaključak potvrđuje i Američko udruženje pedijatara koje je 2017. godine istaknulo štetnost i etičke dileme davanja hormonske terapije djeci koja izražavaju nesigurnost oko svoje spolnosti .
Naime, liječnici koji odlučuju provoditi djecu kroz hormonsku terapiju i, kasnije, operaciju promjene spolnih obilježja, dovode tu djecu u veliki zdravstveni rizik. Blokatori hormona koje počinju davati djeci oko 11-12 godine života, a kojima se zaustavlja pubertet, izazivaju bolesno stanje – izostanak puberteta i sprječavanje rasta i plodnosti prethodno biološki zdravog djeteta. Zatim, oko 16 godine, djeci koja izraze želju nastaviti s hormonskom terapijom, nastave davati hormone suprotnog spola čije je uzimanje pak povezano s opasnim zdravstvenim rizicima, uključujući povišeni krvni tlak, krvne ugruške, moždani udar i rak.
Nažalost, navedene terapije obično su samo uvod u najproblematičniji i najštetniji dio cijelog procesa za psihofizičko zdravlje mlade osobe – operacija kojima se odstranjuju inače zdravi spolni organi i spolna obilježja.
U praksi se pokazalo da velik broj mladih koji se u jednom trenutku odluči odstraniti svoja spolna obilježja, uzimati hormone i ponašati se kao osoba drugog spola, u jednom trenutku zažale svoju odluku i ponove proces kako bi vratili prvotna spolna obilježja.
Kako bi se ta problematika bolje istražila, znanstvenici sa Sveučilišta Bath Spa namjeravali su provesti istraživanje o osobama koje su zažalile operaciju promjene spolnih obilježja, no sveučilište je odbilo prijedlog istraživanja zbog straha od napada LGBT lobija, proglasivši ga “potencijalno politički nekorektnim”.
Istanbulska konvencija, čiju ratifikaciju najavljuje premijer Plenković, donosi odredbe kojima se zabranjuje tzv. diskriminacija na temelju “roda” i “rodnog identiteta” (usp. čl. 3 Istanbulske konvencije i čl. 53 Pojašnjavajućeg izvješća), što u praksi može dovesti do slučajeva poput ovog gdje se roditelje koji ne prihvaćaju rodnu ideologiju onemogućava u donošenju odluka za koje smatraju da su u najboljem interesu njihovog djeteta.
