U ovom sudskom slučaju, Adrian Coman, rumunjski državljanin, i njegov partner, Robert Claibourn Hamilton, američki državljanin, dobili su potvrdu o sklapanju “braka” 2010. godine u Belgiji, koja je redefinirala brak 2003. Kada ih je Rumunjska, u skladu sa svojim nacionalnim pravom, odbila priznati bračnim parom u Rumunjskoj, podigli su tužbu protiv države, donosi Narod.hr.
Tužbom su tvrdili kako odbijanje priznavanja g. Hamiltona bračnim parom sprječava dobivanje dopuštenja za zakonit boravak u Rumunjskoj na temelju obiteljskog života. Rumunjska definira brak kao zajednicu jednog muškarca i jedne žene te posebno zabranjuje tzv. “istospolni brak” i njegovo priznavanje ili građanskih partnerstava zaključenih u inozemstvu. Slijedom podnesene tužbe, Ustavni sud Rumunjske je 2016. uputio Sudu Europske unije pitanja o tumačenju određenih pojmova.
Pitanje u srži ovog slučaja jest je li država članica EU obvezna priznati pravni učinak istospolnom partnerstvu sklopljenom pod uvjetima i pravu druge zemlje članice, usprkos tome što ono ne bi moglo biti legalno i valjano sklopljeno prema unutarnjem pravu te zemlje.
Sud Europske unije pojam “bračni drug” protumačio je kao “rodno neutralan” pojam koji se kao takav može primjenjivati i na istospolne partnere. Presudom je utvrđeno kako u slučaju istospolnog braka zakonski sklopljenog u državi članici EU između državljana EU i državljana trećih zemalja koji žele boraviti u drugoj državi članici EU (država domaćin), država domaćin treba dopustiti ulazak i prebivalište.
Presuda Suda znači da sve države članice EU trebaju priznati “istospolni brak” – bez obzira na njihovo nacionalno zakonodavstvo ili definicije braka u ustavu, ali samo u žalbenim slučajevima kada istospolni par želi dobiti pravo boravka u državi članici EU na temelju bračnog statusa i prava na slobodno kretanje. To je pandorina kutija za nametanje redefinicije braka svim državama članicama EU, protivno načelu supsidijarnosti.
„Odluka Suda Europske unije u predmetu Coman i drugi vrlo je problematična”, izjavila je po objavljivanju presude Adina Portaru, pravna savjetnica ADF Internationala. “Mnoge europske zemlje priznaju i štite brak kao zajednicu između jednog muškarca i jedne žene. One imaju pravo na to. Temeljni pojmovi obiteljskog prava – ‘bračni drugovi’, ‘član obitelji’ i ‘brak’ – u nadležnosti su država članica Unije. To je utvrđeno jezikom temeljnog prava Unije o tom pitanju, uključujući današnju presudu Suda. Namećući definiciju ‘bračni drug’ koja uključuje istospolne partnere, Sud prelazi preko nadležnosti država u tom pitanju“.
„Slobodno kretanje osoba ne smije se koristiti kao paravan za redefiniranje jasno utvrđenih pojmova poput ‘braka’ i ‘obitelji’. Prisiljavati državu članicu na izmjenu nacionalnog prava kako bi se u njemu zakonski priznala istospolna veza znači promišljeno zanemariti demokratske postupke.“
Na ovakvu presudu Suda Europske unije reagirala je i Slovačka biskupska konferencija te je, između ostalog, pozvala slovačku Vladu da “inicira promjenu EU zakonodavstva koja bi jamčila da države članice ne mogu biti prisiljene priznati istospolne veze kao brakove, bilo u svrhu odobrenja boravka ili neku drugu.”
I bez ove odluke Suda Europske unije, Hrvatska je otišla korak dalje u ignoriranju svojeg Ustava i volje građana izražene na referendumu o braku. U Zakonu o međunarodnom privatnom pravu, donesenom za vrijeme Vlade Andreja Plenkovića u 2017., a koji stupa na snagu 29. siječnja 2019., stoji da Republika Hrvatska priznaje “brak sklopljen u stranoj državi između osoba istog spola kao životno partnerstvo” (čl. 32. 2.), što znači da je izjednačila brak i životno partnerstvo iako je po Ustavu RH brak životna zajednica muškarca i žene.
