Nakon posla kolegica Parižanka i ja krenuli smo na utakmicu Francuska - Njemačka. Došli smo kod stadiona oko 18.30h i sjeli te večerali. Oko 20h smo bili na tribinama i nakon što je počela utakmica. Možda nakon 20 minuta smo čuli jako, jako glasnu eksploziju, ali nitko se nije zabrinuo svi su izgledali kao da im je to normalno pa je i meni bilo normalno. Prije poluvremena otišao sam čak i na toalet i vrata od stadiona su još uvijek bila otvorena i moglo se izaći van. Nakon stanke čuli smo u kraćem razdoblju još dvije eksplozije. Jednu podjednako glasnu kao i prvu dok je treća bila dosta tiša. Pošto je na stadionu bilo užasno hladno prijateljica i ja smo odlučili izaći van stadiona oko 77 minute utakmice jer je ona dobila informaciju da se nešto događa, ali pošto joj internet na mobitelu nije dobro radio nismo mogli vidjeti što se događa. i onda smo došli do izlaza i nisu nas puštali van jedno 25 minuta dok skupina muškaraca nije silom otvorila vrata i onda smo "pobjegli van", ispričao nam je
Leo Lisac (31) koji radi kao konzultant u UNEP (United Nations Environment Programme) koji ima ured u Parizu.
U napadima na više mjesta u Parizu poginulo je najmanje 60 ljudi, a još deseci su taoci u koncertnoj dvorani Bataclan.
- Vani nas je dočekala gomila ljudi i stotine policajaca. I oni su smirili masu i usmjeravali prema stanici vlaka. Tamo je sve išlo kao po špagi. Moram reći da su ljude grupirali, išli s psima okolo. Pojačali su vlakove tako da su išli otprlike svake tri minute.
Čekali smo jedno 15 minuta i ušli u naš vlak. U zraku se osjećala strašna napetost. Pogotovo kod ljudi s malom djecom. Oni su bili strašno uplašeni. Isto je bilo i s njemačkim navijačima koji nisu masovno znali o čemu se radi. Ja živim blizu Gare du Nord u Parizu i kući sam došao ok, ali me je bilo strah jer se jednostavno napetost da nožem rezati. Trenutno je prijateljica kod mene jer ona živi izan Pariza i jako ju je strah ići kući. Na cestama nema ljudi, rijetko koji automobil prođe i čuju se samo policijske sirene - rekao nam je Lisac.
