Portal Voice of the Southwest prenio je njihovu priču - John Moore pješači, nekad i više od 20 kilometara dnevno po autocesti i lokalnim cestama, neovisno o vremenu, a njegova kćer Laura je pratilja.
U kamperu koji je Moore kupio za ovo važno putovanje, Laura vozi ispred njega kako bi izvidjela teren, a po potrebi stane kako bi ocu dala hrane i vode. Na kraju napornog dana, John se pridruži Lauri u kamperu.
Putovanje su započeli ove godine u San Franciscu te će ga završiti 18. siječnja 2019. u Washingtonu, na dan nacionalnog Hoda za život. No, Moore (68) nije običan pješak - na leđima nosi jedan od dva ručno rađena križa koje je izradio za ovo putovanje. Jedan je križ napravljen u čast fra Emila Kapauna, rimokatoličkog kapelana u Koreji u II. svjetskom ratu, koji je tamo preminuo kao ratni zarobljenik.
Drugi je križ izrađen uz pomoć Roberta Gonzáleza, poznatog španjolskog folk umjetnika iz Albuquerquea, u Novom Meksiku, gdje žive i Mooreovi. Na križu je slika Gospe od Guadalupea, zaštitnice nerođene djece.
Križevi potiču prolaznike da se zaustave i pitaju Moorea što radi, a nakon što saznaju o čemu je riječ, reakcije su u većini slučajeva pozitivne. To mu daje snagu, ta prilika da bude “Kristov svjedok”, na kiši, suncu i prašnjavim cestama kojima se ne vidi kraj.
“Nikada se ne umorim od hodočašćenja i ništa me ne može obeshrabriti”, rekao je Moore. “Svakim sam korakom bliže Washingtonu. Uvijek govorim ljudima da je moj posao da stavim jednu nogu pred drugu, a ishod je u Božjim rukama… Smatram se blagoslovljenim što sa 68 godina nosim križ preko cijele zemlje.”
Moore je umirovljeni učitelj koji vodi obiteljski posao - kamp, te “hoda sa strašću” od svoje 55. godine. Prvi put je bio na Hodu za život prije šest godina, što ga je inspiriralo da učini više za nerođenu djecu.
Prije ovog hodočašća, Moore je sudjelovao i na više manjih, uključujući i godišnje Good Friday hodočašće do Chimaya u Novom Meksiku na kojem je bio 13 godina zaredom.
Nema mnogo 25-godišnjaka s fakultetskom diplomom koji bi se poput Laure odrekli godine dana svog života zbog ovoga. No, Laura Moore smatra da je ovo putovanje njezin “poziv”.
”Kada Bog nešto priželjkuje za vas, sve se savršeno poklopi”, rekla je. “Mlada sam, sama i sada je nabolje vrijeme za mene da učinim nešto ovako. Ovo je moja jedina obaveza, jedina stvar koja se od mene trenutno traži.”
Jedan od najdubljih susreta koje sam imala na putovanju bio je sa ženom imena Nancy na benzinskoj postaji u Nevadi. Pitala me za hod i podijelila svoju priču o tome zašto joj je bitan pro-life pokret. Dok je bila trudna s prvim djetetom, beba se nije ritala, stoga je liječnik htio napraviti nekoliko pretraga. Beba je bila zdrava, a liječnik joj je ispričao da se bebe nevjerojatno bore za život kada osjete da ih se odvaja od majki. Rekla je da je sada majka autističnog djeteta koje je apsolutno nevjerojatno.
Ovo putovanje je za Lauru prilika da sazre te da se fokusira na samo putovanje, a ne na njegov kraj. To uključuje i uživanje u vremenu koje provodi s ocem. Oduvijek su bili bliski, no odlično je provoditi vrijeme zajedno u malim gradovima, posjećujući spomenike, muzeje i katoličke crkve. Jedu sladoled, gledaju filmove te igraju biljar i šah.
Laurini roditelji su 8. lipnja proslavili 39 godina braka, iako je John u to vrijeme bio na putovanju. Cijela obitelj podupire njihovo putovanje te vode obiteljski posao dok Johna nema.
Moore planira sav novac koji primi tijekom svog hodočašća donirati udruzi Kolumbovi vitezovi koja želi pokloniti 1000 ultrazvuka ginekološkim klinikama diljem zemlje. Procjenjuje se da ultrazvuk u tim klinikama spašava živote četvero nerođene djece svaki tjedan.
Ovaj otac-kćer tim dokumentira svoje putovanje na Hod za život 2019. na blogu Crossbearerslog, gdje ljudi mogu pratiti njihov napredak te im ostavljati ohrabrujuće poruke.
