U izvještaju iz 2015., francuska je babica ispričala svoju priču o tome kako je zatekla živu bebu nakon pokušaja pobačaja, izjavio je Live Action News. Izvješće je objavljeno od strane Europskog centra za prava i pravde s namjerom educiranja Parlamentarne Skupštine Vijeća Europe o tome što se događa s bebama koje prežive svoje pobačaje.
Bio je to prvi dan njezinog staža u rodilištu. Babica, poznata samo po inicijalima M.J., bila je s još jednim bolničarom kada su ima dali zamotane bijele plahte s nedavnog pobačaja. Rečeno im je da prije nego li odnesu plahte na pranje, pregledaju za slučaj da je ondje ostao neki od instrumenata.
M.J. i bolničar bili su šokirani kada su otkrili živu bebu zamotanu u plahtu.
„Razmotali smo plahtu, uklonili sve obloge i otkrili mnogo zgrušane krvi: unutar krvi smo otkrili masu, to je bio fetus i još je uvijek disao. Bili smo šokirani“ rekla je M.J.
Kada je došla medicinska sestra rekli su joj za bebu. Ona im je samo odgovorila da je „stave u kadu i čekaju!“
Dok su čekali, babica i bolničar su prepoznali ljudskost i život u maloj bebi te su se složili da moraju nešto poduzeti. Očistili su ga i stavili mu čistu platnenu pelenu te ga položili na pladanj.
Kada je još jedna medicinska sestra ušla, upitali su ju: „Što se dogodilo s majkom?“ – „Učinila je što je morala kako bi pobacila te je izgubila mnogo krvi izbacivanjem fetusa. Sada je u operacijskoj sali, ne zna se hoće li preživjeti!“ – „Moj kolega i ja smo ostali blizu fetusa koji je teško disao sa sve dužim razmakom između udisaja. Činilo se kao da je vrijeme stalo. Bili smo ondje da ga gledamo, to malo stvorenje, pričali smo s njim i gladili njegovo malo tijelo preko ogrtača barem 45 minuta... Konačno je prestao disati i ostavili smo ga na njegovom pladnju.“
Većina novorođenčadi rođene u objektima za pobačaje nije niti oprana ili povijena. Umijesto toga budu ubijena ili ostavljena sama u klinici punoj medicinskog osoblja.
Znamo da su neke bebe preživjele pobačaje, ali ne znamo koliko je djece u američkim klinikama za pobačaje ubijeno izvan maternice. Međutim, priče koje pričaju oni koji izvode pobačaje jasno nam govore o tome kako su djeca nekad uistinu rođena živa, a potom budu okrutno ubijena ili ostavljena da umru. Unutar ili izvan maternice, te srceparajuće priče otkrivaju da svaka beba zaslužuje da je štiti zakon.
Što je Fetus? Fetus nije nakupina stanica.Naime od same oplodnje naša "nakupina" jest ljudsko biće
Ovako izgleda dijete od 12 sedmica
Fetus prepoznaje majčin glas – tako pokazuje nedavna francuska studija objavljena u časopisu International Journal of Developmental Neurosciences. Dokazano je to uz pomoć korištenja posebnih tehnika za rezonancu koje bilježe aktivnost moždane kore djeteta već od 30. tjedna trudnoće.
Druga studija, iz Opće bolnice Kingston u Kanadi, pokazuje da se otkucaji srca fetusa ubrzavaju kada osjeti glas svoje majke.
Što možemo naučiti iz ovih istraživanja? Prvo i osnovno – da je znanost otvorena ljepoti: postoji li išta ljepše od skrivenog prizora prenatalnog života, koji se već tisućama godina odvija u tajanstvenom mraku maternice? Drugo, fetus je zaista dijete, koje reagira, pamti, uči, baš poput djeteta koje je već rođeno.
U maternici postoji jedan svijet koji se ubrzano razvija. To je svijet našeg prenatalnog života. Fetus u svojem razvoju doživljava glasove, okuse, mirise, čak i bol ako mu je, nažalost, nanesemo. Upravo se iz toga razloga fetusu tijekom nekih prenatalnih kirurških zahvata daju anestetici.
Rođenjem se nimalo ne mijenja duhovno stanje pojedinca, a vrlo malo fizičko stanje, jer život je kontinuum od samoga začeća. Zabluda je misliti da je fetalni život „život na čekanju“ ili nekakav „život u dugom snu“. Fetalni je život prepun osjeta, korisnih za djetetov živčani sustav kao i za život u vanjskome svijetu.
Uzv
Upravo stoga postoje tečajevi o prenatalnom životu koji pomažu majkama da postanu svjesne ovih tvrdnji. Ponajviše služe za njihovo dobro kako bi stupile u kontakt sa svojim djetetom prije rođenja; preko pjesme, masaže trbuha i osjećanja pokreta i reakcije djeteta.
Koja utjeha za tolike žene, spoznaja da u sebi nosiš takvo društvo; možda jedno od rijetkih bića koja te vole ne zbog toga kakav si, već zbog toga tko si!
Ako biraš život:
Kao što sam već napominjao, potrebno je eliminirati riječ ‘fetus’ iz našeg vokabulara jer taj pojam djeluje stigmatizirajuće; odvaja prenatalni period našeg razvoja od ostalih, a zatim mu se ne priznaju jednaka prava kao i odraslima. Riječ ‘fetus’ dolazi od latinske riječi ‘felare’ što znači sisati, dojiti. Tijekom vremena, posebice posljednjih 50 godina, njome je drastično razdijeljeno razdoblje prije rođenja od onoga poslije.(Carlo Bellieni za www.ilsussidiario.net)
Bilo bi lijepo kad bi maternica bila transparentna, međutim s ultrazvukom i znanošću ona je zapravo to i postala. Kakva šteta za onoga koji tvrdi da fetus nije ‘netko’ već ‘nešto’! (Carlo Bellieni za www.ilsussidiario.net)
Preveo i priredio:medjugorje-info.com/izvor:lifenews/ilsussidiario.net
