Helda i njega obitelj – mama, tata i mlađi brat, nedavno su se vratili u Qaraqosh u iračkoj Ninivskoj dolini, nakon što su proveli tri godine u izbjeglištvu u Kurdinstanu.
Živo pamti noć 6. kolovoza 2014. kada su bezumnici Islamske države zauzeli njezin grad, a kršćanske obitelji primorale na bijeg.
„Zvona su zvonila na uzbunu u našoj ulici te smo morali pobjeći napuštajući pakao nasilja i terorizma. Otišla sam plačući i bez nade da ću se ikada vratiti u svoj grad, u svoj školu; da ću ikada više vidjeti svoje prijatelje. Nismo imali uopće predstavu koliko dugo ćemo morati izbivati iz svoga mjesta. Dani su prolazili a mi smo živjeli u strahu i tragediji dok se nismo naviknuli na to“, opisala je Helda.
U međuvremenu, podignuta je nova škola za izbjeglice i ona ju je počela pohađati, a obitelj je započela novi život. Ipak, djevojčica je zapamtila: „Bila sam tužna, jer sam još uvijek gajila nadu da ću se vratiti u svoju staru školu. No stekla sam nove prijatelje. I danas, Božjom milošću, vratili smo se u naš grad i ja sam ponovno u svojoj staroj školi među mojim starim prijateljima.“
Život u izbjeglištvu bio je težak, osobito za ponosnu djevojčicu kakva je Helda koja kaže: „Osjetili smo se poniženo kada smo primili humanitarnu pomoć, jer nikada nismo mogli mislili da će doći dan te ćemo postati kao oni koji prose, potlačeni ljudi, bez snage i moći.“
„Imali smo samo Boga i nikada nismo prestali vjerovati u njegovu moć i milost za sve oni koji pate u Iraku i diljem svijeta. Kadgod smo mu se utekli u molitvi s vjerom, osjetili bismo radost i bezgranično pouzdanje. Moja obitelj, prijatelji i rodbina nikada nije imala osjećaj da nas je Bog napustio. Koliko god gledam u prošlost mogu vidjeti da je Bog uvijek bio uz mene. On je svuda sa mnom i ja se uvijek trudim imati sa sobom sliku Isusa Krista i Bibliju“, kaže ponosna djevojčica Helda koja je poput mnoge djece u ratom zahvaćenim područjima, morala takoreći preko noći odrasti.
Također dodaje kako nekada, gledajući slike rata i terorizma, pomisli kako bi trebala napustiti svoj rodni Irak, ali onda, veli, moli Boga da ju spasi te se osjeća utješenom.
„Iskreno, nisam sigurna u svoju budućnost ovdje u Iraku. Željela bih otići sa svojom obitelji ako nastavimo trpjeti rat i progone… Koliko dugo nam je potrebno da bismo bili sigurni ovdje? Moja poruka Zapadu je da učine sve što je moguće kako bi dali potporu kršćanima u Iraku jer smo blizu nestanku na ovim prostorima. Pomozite nam. Imajte samilosti i nagradit će vas Onaj koji stoluje na nebesima“, poručila je djevojčica Helda čiji su snovi sazdani od crtanja, glazbe, pjevanja, glume… a nada se, uz pomoć Božju, postati zubarica kako bi mogla služiti svojoj zajednici i državi.| Nedjelja.ba
