Devet mjeseci kasnije rodila je djevojčicu. „Doktori su mi rekli da pobacim svoje dijete. Pitala sam ih hoće li to ukloniti bol silovanja. Rekli su da neće. Nisam vidjela razloga da kaznim svoje dijete za ono što su mi ti muškarci učinili“ – rekla je u razgovoru za Centar za obitelj i ljudska prava. Rebolledo danas posjećuje skloništa za žene diljem Latinske Amerike i pruža nadu zlostavljanim djevojkama koje su zatrudnjele nakon silovanja.
Pri Ujedinjenim narodima već dugo postoje pokušaji da se pobačaj proglasi pravom i uvede kao pomoć za žene koje su silovane u ratnim sukobima. Na ta nastojanja Rebolledo odgovara: „Pobačaj bi bio poput dvostrukog silovanja. Ta mi bol nije trebala. Ne bih se izliječila kažnjavanjem svoje bebe. Trebamo se bojati silovatelja, ne vlastitog djeteta. Zašto bismo dijete kaznili smrću kad tu kaznu pokušavamo ukinuti za kriminalce?“
Govoreći o svojim susretima sa žrtvama spolnoga nasilja, rekla je da u skloništima redovito razgovara s djevojčicama u dobi između 9 i 18 godina. „Neke su trudne, a druge su već rodile djecu. Bila sam u Meksiku, Čileu, Ekvadoru, Peruu, Paragvaju, Argentini i Sjedinjenim Državama“. Napomenula je da razgovara i s predstavnicima u tamošnjim parlamenata. „U Latinskoj Americi postoji veliki pritisak da se promijene zakoni te se liberalizira pobačaj za bebe začete nakon silovanja“ – objasnila je.
Želim donijeti nadu ženama i djevojčicama – rekla je Rebolledo. „Ono što ste prošle vas ne definira“ – naglasila je. „I dalje imate vrijednost i dostojanstvo. Vaš život ne završava zato što imate bebu. Političare pitam: 'Kolika je cijena jednoga života?' I kažem im 'Kad oduzmete jedan život, mijenjate svijet. Kad spasite jedan život, mijenjate cijeli svijet.' Kažem im: 'Vi ste tu zato što je vaša majka rekla da životu. Vi nemate pravo odlučiti tko ima pravo živjeti ili umrijeti'“.
Rebolledo je ispričala kako je odrasla u nasilnome domu u Meksiku. Nakon otmice je otišla u Los Angeles. „Imala sam 13 godina, ali sam morala odgojiti svoju djevojčicu. Sa 16 sam bila emancipirana i konačno smo se uselili u stan. Bilo je teško, ali sam stalno radila. Diplomirala sam novinarstvo na Sveučilištu u Kaliforniji, Los Angeles i dobila dobar posao. Moja kćerka je također diplomirala. Govorim djevojčicama da mogu učiniti ono što sam ja učinila.“
Moja kći me je spasila svojom ljubavlju – nastavila je. „Zadržati nju je značilo spasiti dva života – njezin i moj.“ Moje iskustvo sada – zaključila je Lianna Rebolledo – „donosi poruku nade drugima koji su pretrpjeli istu patnju“.
