Istraživanje među elitnim sportašicama: Ne žele se natjecati s ‘transrodnim’ sportašicama

Anonimna anketa među elitnim britanskim sportašicama pokazala je da više od 70% njih osjeća nelagodu kada se ‘transrodne’ sportašice natječu u kategoriji žena u sportu, dok se 67% osjeća neugodno javno govoriti o tom pitanju, prenosi narod.hr.

BBC-jeva anketa poslana je na 615 sportašica, uključujući “sve primjenjive transrodne sportešice”, u 28 sportova i primljena su 143 odgovora.

Od sportašica koji su odgovorile, njih 104 reklo je da se osjećaju nugodno ili vrlo neugodno zbog ‘transrodnih’ sportašica koje se natječu u ženskoj kategoriji u njihovom sportu. Jedanaest je reklo da se osjećaju ugodno ili vrlo ugodno.

Govoreći o toj temi, 96 ih je reklo da im je neugodno ili vrlo neugodno govoriti o tome u javnosti, a neki su BBC-ju razradili svoje strahove od zlostavljanja ili da će ih se smatrati diskriminatorima.

Globalna upravljačka tijela za kriket, biciklizam, atletiku, plivanje i šah postrožila su svoja pravila sudjelovanja ‘transrodnih’ igračica u elitnim ženskim natjecanjima u posljednjih nekoliko godina zbog pravednosti.

Neka sportska tijela dopuštaju ‘transrodnim’ sportašima da se natječu u ženskom sportu ako mogu pokazati smanjenu razinu testosterona, kao što je predloženo u smjernicama iz 2015. koje je izdao Međunarodni olimpijski odbor (MOK).

Kritičari uključivanja ‘transrodnih’ osoba u ženski sport kažu da prolazak kroz muški pubertet daje sportašima veliku mišićno-koštanu prednost koju tranzicija ne umanjuje.

LGBT zagovaračke skupine kažu da je isključivanje ‘transsportaša’ ravno diskriminaciji te da nije provedeno dovoljno istraživanja o utjecaju tranzicije na sportsku izvedbu, piše Swissinfo.

Zašto biološki muškarci imaju prednost pred ženama?

Biološki je jasno kako muškarci u prosjeku imaju duže i veće kosti, što im daje mehaničke prednosti pred ženama. A budući da imaju veću težinu, visinu i šire koštane okvire kao potporu mišićima to čini prednost još većom. Kosti su im gušće, ligamenti čvršći, a to ih čini manje podložnima sportskim povredama.

“Muškarci postižu bolje rekorde na 100 do 800 metara uglavnom zato što muškarci u prosjeku imaju veću mišićnu masu. Velik su dio toga brzotrzajni (engl. fast-twitch) mišići, što im omogućuje da postižu veću snagu i brzinu i anaerobno proizvode energiju. Na svim udaljenostima većim od 800 metara glavni je uzrok razlike viši prosječni anaerobni prag muškaraca (VO2max). To je zato što oni u načelu imaju manje tjelesne masti, više hemoglobina i mišićne mase te veća srca i pluća nego žene”, pojasnio je ranije profesor bioloških znanosti sa Sveučilišta Ohio, Chris Schwirian.