Radi se o općoj zabrani bilo kakvog zakona koji podržava pobačaj. Ako bi pobijedili oni koji žele ukinuti taj amandman, dopustili bi Parlamentu da odobri zakon koji je već spreman od 2016. godine, sastavljen, ne bez podjela u građanskom društvu. Irska biskupska konferencija u službenom priopćenju apelira na građane, uglavnom katolike, da izaberu život, dar kojim nitko, ni u kojem slučaju, ne može raspolagati.
Massimo Gandolfini, neurokirurg i predsjednik pokreta „Dan obitelji“ izrazio je zabrinutost zbog tog predizbornog vremena u Irskoj. Po njegovom bi mišljenju pobjeda onih koji su za ukidanje tog amandmana mogla tu zemlju, samo u nekoliko godina, odvesti na isti put koji su prošli drugi europski narodi koji su davno odabrali ubijanje nerođenih. Samo je u Italiji, četrdeset godina od uvođenja zakona o pobačaju, ubijeno šest milijuna nevinih. Također u takozvanoj katoličkoj Irskoj promijenila se opća klima – naglasio je Gandolfini i istaknuo – Prije se pravo na život smatralo nepovredivim pravom, sada to više nije tako. Postoje i druga prava, a još više pritisci velikih ideoloških i gospodarskih lobija, kao što je i sama Europa, koji potiču određene mjere smrti. To je već napisani kazališni komad.
Plan međunarodnih skupina koje vrše pritisak predviđa daljnje korake, uključujući i Irsku. Dogodit će se ono što se već dogodilo i što se događa u drugim dijelovima svijeta – objasnio je Gandolfini i upozorio – Nakon pobačaja prijeći ćemo na eutanaziju. Svaki put kad otvorite pukotinu protiv života, ona se polako pretvara u potpuno rastvoren ulaz. Eutanazija je iza ugla. Majka Terezija iz Kalkute je govorila da ako u pamet žene uđe ideja da može ubiti plod vlastite utrobe, onda je mir u svijetu u opasnosti.
Svijet se bori protiv smrtne kazne, ali osuđuje djecu na smrt. Dok se diljem svijeta množe kampanje protiv država koje imaju smrtnu kaznu, ista društva odlučuju prekinuti živote koji još nisu rođeni. U majčinoj utrobi, dijete je najnezaštićenije stvorenje na zemlji. Sjetimo se da smo i mi bili to malo stvorenje i mogli smo biti nepravedno osuđeni na smrt. To nikada ne smijemo zaboraviti – rekao je na kraju Gandolfini.
