Smrtnost majki nakon pobačaja prema njihovim analizama znatno je veća nego nakon poroda, što je suprotno tvrdnjama koji se koriste u raspravama o pobačaju. Te se tvrdnje oslanjaju na istraživanja u kojima su određeni podatci zanemareni, a zaključci pogrešno izvedeni, tvrde znanstvenici sa Sveučilišta Sjeverna Karolina, prema izvješću bečkog instituta IMABE. Zakonske odredbe o zaštiti života, tvrde stručnjaci, nemaju za posljedicu veću smrtnost majki. Nema ni velike medicinske koristi od pobačaja u smislu smanjenja rizika pri porođaju, iako se to redovito tvrdi.
U raspravi o smrtnosti majki, koja se posebice vodi u SAD-u, dosad je isticana teza da je u američkim saveznim državama, u kojima je zakonom dana prednost zaštiti nerođenih, zbog nestručno obavljenog pobačaja povećana smrtnost majki. Zagovornici te teze posebice se pozivaju na tvrdnju da je smrtnost majki snažno porasla u 2014. godini u odnosu na 2.000., s 18,8 na 23,8 smrtnih slučajeva na 100.000 porođaja.
Autori najnovijeg istraživanja James Studnicki i Ingrid Skop sumnjaju u te podatke. S jedne strane, ističu, promijenio se način prikupljanja statističkih podataka. Praćenje smrtnosti majki u međuvremenu se poboljšalo, a klasifikacija smrtnosti majki proširena je i na slučajeve zloporabe droga, depresije i samoubojstva trudnica. To je već 2020. ustanovio znanstveni tim na čelu sa stručnjakom za medicinu Patrickom J. Marmionom. Osim toga, nepotpune su i statistike o smrtnim slučajevima uslijed pobačaja, što je dovelo do sustavnog podcjenjivanja rizika, upozoravaju znanstvenici.
Sukladno njihovu istraživanju, u zemljama s pouzdanim zdravstvenim podatcima poput Finske, porođaj u bolnici za majku je dokazano sigurniji nego “legalni pobačaj” u bilo kojoj ovlaštenoj ustanovi. Stopa smrtnosti trudnica pri pobačaju i u tjednima nakon toga viša je nego kod rođenja, naglašavaju znanstvenici.
Autori istraživanja posebno skreću pozornost na manjkave zaključke u SAD-u o položaju afroameričkih i hispanoameričkih žena. Smrtnost majki među njima, do tri puta veća nego u ostalim slučajevima, ponajprije je uzrokovana društvenim čimbenicima poput siromaštva, zatim sa siromaštvom povezanih bolesti poput pretilosti, dijabetesa i visokog tlaka, s nasiljem i nedovoljnom potporom. Ako se umjesto toga u javnoj raspravi jednostrano ističe “implicitni rasizam” uslijed nedovoljne skrbi za siromašnije socijalne slojeve s mogućnostima prekida trudnoće, to samo pojačava postojeće nejednakosti, ocjenjuju stručnjaci.
Njihovo istraživanje obuhvaća i ispitivanje kvalitete i integriteta drugih istraživanja o pobačaju. Zaključuju kako se mnoge preporuke za pobačaj, za koje se smatra da počivaju na jasnim spoznajama, zapravo temelje na slabim podatcima i oblikovane su prema interesima. Autori istraživanja zahtijevaju temeljitije preispitivanje i otvoreniju raspravu o rizicima i etici pobačaja.