U cazinskoj kompaniji CPU žene mogu reći da svakog dana proslavljaju 8. ožujak.
Hana Perviz i njezinih pet kolegica, umjesto osam, rade sedam sati dnevno, i to za istu plaću. Imaju slobodne vikende, dobivaju naknade i regres.
– Radila sam i u drugim firmama, često i prekovremeno. CPU se ne može usporediti ni s jednom firmom u BiH. Meni kao ženi, majci i supruzi i taj jedan sat znači mnogo.
Imam bebu od dvije godine, imam više vremena da se posvetim djetetu. Nekima sat vremena znači malo, nama znači zaista mnogo – kaže Bišćanska Hana Perviz, djelatnica CPU-a, koja se bavi prodajom informatičke opreme.
– Biti dovoljno s djecom i porodicom, uskladiti druge brojne obaveze i pritom zadržati posao više je nego težak zadatak za jednu ženu. Sada imam više vremena i lakše žongliram između svih obaveza – priča za Avaz Emina.
Mogućnost da se skrati radno vrijeme sa 40 na 35 sati tjedno, a za istu dobit, do sada u BiH niko nije ponudio. Samovoljna je to odluka cazinskog privatnika Dženana Kapića. Kaže, dobrobit je obostrana, i za kompaniju i za djelatnice.
– Svaka firma danas se susreće s odlaskom radne snage. Nama nije još nijedan radnik otišao, ni iz firme, ni preko granice. Došli smo na ideju da ženama pružimo priliku da više vremena provode s djecom i obitelji, jer sve stignemo i za sedam sati poslovanja. Žene, s druge strane, imaju veoma mnogo obaveza. Moja supruga radi u drugoj firmi i često ostaje duže na poslu, što utječe na kvalitetu obiteljskog života. Nažalost, ne mogu utjecati na druge poslodavce i njihove odluke, ali možemo ih svojim pozitivnim primjerom potaknuti da naprave slično. Da barem pokušaju olakšati koliko-toliko – kaže Kapić.
Isti tretman imaju svi zaposlenici. Osim manje radnih sati za žene, svi radnici imaju po dva slobodna dana tjedno, regres, godišnji odmor zakonom propisan.
