Baš kao što to čini svaki dan, 11-godišnja Barbara Novosel iz Velike Gorice prošlog je ponedjeljka odvela svoju jednogodišnju kujicu springer španijelku Kaju u šetnju.
Približivši se kraju ulice Bratstvo, uočila je da netko leži nasred raskrižja. Nije zastala ni sekunde te je požurila pružiti pomoć.
Brza reakcija
- Dječak je ležao nasred ceste, tresao se i grčio. Malo sam se prestrašila, a kada sam shvatila da ga poznajem, još me više bilo strah - prepričava Barbara trenutak u kojem je shvatila da se radi o 12-godišnjem Marku Raku iz susjedstva, kojeg poznaje iz škole i s kojim zajedno ide u izviđače.
Pokušala ga je dozvati, no Marko je bio u nesvijesti. Shvativši ozbiljnost situacije, Barbara je brzo reagirala.
- Nazvala sam hitnu pomoć i zaustavila jednog čovjeka u automobilu da mi ga pomogne prenijeti u hlad jer je bilo jako vruće. K najbližim susjedima otišla sam po vodu, a onda je već stigla Hitna i Marka su odvezli u bolnicu, a nazvali smo i njegove roditelje - govori Barbara, pokazujući nam svoju izviđačku uniformu i značku Svjetske izviđačke organizacije koju joj je darovala majka. Djevojčica dodaje da je u izviđačima naučila kako postupiti u hitnim situacijama, a prvu je pomoć vježbala na lutki.
Izviđački tečaj
- Naučila sam osnovne stvari, na primjer kako zaustaviti krvarenje iz nosa, kako čovjeka koji se utapa izvući iz vode, kako pomoći kod strujnog udara i još puno toga korisnog - rekla je Barbara i dodala da su joj ipak najdraži izleti i druženja, a jednog bi dana htjela biti predvodnica.
U izviđačima je od šeste godine, a na to su je potaknuli roditelji. Otac joj je od osnovne škole u izviđačima, a majka od studija i oboje su još aktivni izviđači. Barbara i Marko učenici su šestih razreda Osnovne škole Eugena Kumičića i članovi Turopoljske udruge skauta, a njihov izviđački odred Tur danas ima više od 60 članova.
- Svi me hvale i čestitaju mi, a napravila sam najnormalniju stvar, uvijek bih i svakome pomogla - kaže skromna Barbara koja, kada naraste, želi biti policajka kako bi mogla nastaviti pomagati drugima.
Njezin Facebook profil zatrpan je čestitkama, a prijateljica joj je rekla da joj se divi jer bi se ona u toj situaciji tresla od šoka zajedno s unesrećenim. Ponosna majka Ksenija rekla nam je da se Barbara taj dan još i ispričala što kasni kući, potpuno nesvjesna veličine svog djela.
Zbog Barbarine prisebne reakcije Marko je danas dobro i oporavlja se na Odjelu dječje neurologije u KBC-u Zagreb. Markova majka Ljiljana kaže da su svi nalazi odlični, no još su preostale neke pretrage, pa bi se Marko tek krajem tjedna trebao vratiti kući. Srećom, sve najgore dijagnoze su odbačene, a Marko je veseo i živahan. U bolnici uz profesore volontere po tri sata svaki dan nadoknađuje gradivo i priprema se za povratak u školsku klupu.
“Hvala joj”
- Jedva čekam da se vratim kući, ali ne i u školu jer me čeka hrpa zadaće - rekao je Marko, koji se ne sjeća što mu se dogodilo. Sjeća se samo da je išao u školu, a sve ostalo su mu prepričali članovi obitelji, koji se ne odvajaju od njega.
- Sreća što je Barbara naišla, ne želim ni pomisliti što se sve moglo dogoditi. Neizmjerno smo joj zahvalni. Nadam se da će njih dvoje sada biti još bolji prijatelji - poručuje mama Ljiljana.
Premda se toga ne sjeća, Marko je svjestan da je Barbara svojim trezvenim razmišljanjem i promišljenim potezima izvela herojski čin.
- Barbara je super prijateljica. Osim u školi i na izviđačima, nekada se igramo i u ulici. Želio bih joj zahvaliti jer mi je spasila život - poručio je.
