s. M. Franka Bagarić, provincijska predstojnica
s. M. Vinka Bešlić, zamjenica provincijske predstojnice i prva savjetnica
s. M. Kata Ostojić, druga savjetnica
s. M. Dominika Anić, treća savjetnica
s. M. Zdravka Grgić, četvrta savjetnica.
U nastavku donosimo podsjetnik na povijest nastanka Školskih sestara franjevaka Krista Kralja Provincije Svete Obitelji u Hercegovini:
Školske sestre franjevke dolaze u Mostar iz Maribora na poziv mostarskoga biskupa fra Paškala Buconjića godine 1899. i preuzimaju brigu o nezbrinutoj djeci bez roditelja, jer je karizma ove Družbe upravo bila odgoj mladeži. Ubrzo se javljaju i domaće djevojke za kandidatkinje, a zahvaljujući velikodušnom biskupu Buconjiću otvorene su i nove podružnice. Hercegovačke sestre su u organizacijskom smislu bile povezane i ovisne o kući matici u Mariboru. Kandidatkinje su išle u Maribor stjecati prvu redovničku formaciju, a godine 1923. osnovan je novicijat u Mostaru. Devet godina poslije (1932.) osnovana je i vlastita Provincija posvećena Svetoj obitelji, sa sjedištem također u Mostaru.
Novoosnovana Provincija imala je 8 podružnica i 78 sestara. Sestre su uglavnom radile u sirotištu i u pučkim školama. Vrijeme između dva svjetska rata vrijeme je procvata i rasta Provincije. Sestre otvaraju više redovničkih kuća, dječjih zabavišta i ženskih stručnih škola. Proširuju djelatnosti te djeluju u bolnicama, u vođenju crkvenoga pjevanja i sviranja te u vođenju kućanstva u crkvenim ustanovama. Godine 1945. naglo je zaustavljen rad i rast Provincije. Sestrama je oduzeto pravo baviti se odgojno-obrazovnim radom. Podržavljene su škole, oduzete kuće, zabavišta i internati. Sustavni progon i uništavanje očitovali su se i u zatvaranju i mučenju mnogih sestara…
Djelatnosti u školama i drugim ustanovama u kojima su dotle sestre nalazile i ostvarivale smisao postojanja, odjednom su iščezle. Ostale su i bez krova i bez kruha. Pa ipak, nisu izgubile vjernost idealima i pouzdanje u Boga pokazujući sposobnost i elastičnost koja razlučuje bitno od nebitnoga. Nastavile su živjeti i svjedočiti u novim okolnostima. Putovi su ih vodili novim načinima služenja. Sestre djeluju u župnom apostolatu kao sakristanke, orguljašice, katehistice i domaćice, rade u bolnicama i staračkim domovima, u domovima za djecu s posebnim potrebama. Godine 1954. ponovno je otvoren novicijat. Odgovarajući potrebama ljudi svoga vremena sestre odlaze u inozemstvo i uključuju se u pastoralni rad u Hrvatskim katoličkim misijama.
Domovinski rat ostavio je vidne tragove u zajednici Školskih sestara. Godine 1992. spaljen je i uništen do temelja samostan u Bijelome Polju, koji je tijekom 50 godina bio središte Provincije. Poslije demokratskih izbora sestre imaju mogućnost ponovno se vraćati prvotnim vidovima apostolata.
Danas sestre djeluju u školstvu i vrtićima, u zdravstvu, zastupljene su u župnom apostolatu, u kućnoj radinosti, na području socijalne skrbi i karitativnoga djelovanja (sirotište, internat…), zastupljene su i u medijima, u radu s djevojkama i s Franjevačkom mladeži. Danas Provincija Sv. obitelji ima 216 sestara koje djeluju u Hercegovini, Bosni, Hrvatskoj, Italiji, Njemačkoj, Švicarskoj i u Sjedinjenim Američkim Državama.
