Prema izvješću Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo, ukupan broj, naravno legalnih, induciranih pobačaja obavljenih u državnim zdravstvenim ustanovama, danas je trostruko manji u odnosu na prije šesnaest godina. Tako je u Hrvatskoj 2000. bilo 7534 ili 17 pobačaja na 100 poroda, dok je 2009. bilo 4450 ili deset pobačaja na 100 poroda, a 2016. godine 2520 pobačaja, odnosno sedam na stotinu obavljenih poroda. U ove podatke nisu uključeni pobačaji obavljeni u privatnim zdravstvenim ustanovama, a koliko je pobačaja obavljeno u 2017. još nema zbirnih podataka.
Stanje na terenu, makar kad je riječ o Šibeniku, godinama je sve gore. Da nas je zahvatila "bijela kuga" dvojbe nema, ističe šibenski profesor geografije Hrvoje Zekanović koji se bavi demografskim pitanjima i priprema stručni rad na temu demografske situacije u Šibeniku i trendovima koje Krešimirov grad može očekivati do 2070. godine.
– Na zadnjem popisu stanovništva 2011. grad i okolna naselja broje 46.332, a sam grad 34.302 stanovnika. S obzirom na trend da svake godine samo u gradu Šibeniku imamo oko 300 više umrlih nego rođenih, te oko 400 više iseljenih nego useljenih, projekcija je da danas grad ima ispod 30 tisuća stanovnika. Dakle, grad je u zadnjih 25 godina izgubio preko 25 posto stanovništva i ako bi se taj trend nastavio u sljedeća dva 25-godišnja ciklusa, Šibenik bi 2070. godine imao između 13 i 14 tisuća stanovnika, a to su stravični podaci – kaže nam profesor Zekanović.
Posljednjih nekoliko godina u šibenskoj Općoj bolnici godišnje se u prosjeku rodi oko 600 beba. Prošle godine rođeno ih je 609.
– Broj novorođene djece u Šibeniku počeo se, u odnosu na stanje prije i za vrijeme Domovinskog rata kad je bilo oko 1300 poroda godišnje, naglo smanjivati prije dvadesetak godina. Na primjer, 2002. godine imali smo 740 poroda, a zadnjih godina manje za više od stotinu. Rekao bih da se mladi ljudi teško odlučuju na trudnoću, a glavni razlog tomu je egzistencijalna nesigurnost. Nemaju sigurnog posla, a ako se mladi čovjek i zaposli u pravilu je to na određeno vrijeme i zbog toga ne može planirati budućnost. Drugo, mislim da dio mladih nije spreman na odricanje, pa se zbog svojeg lagodnog života ili komoda odlučuju ne imati djecu ili imati samo jedno dijete – ističe dr. Ivan Zmijanović, v.d. šefa Odjela ginekologije i opstetricije u Općoj bolnici Šibenik.
U prvih sedamnaest dana ove godine u šibenskoj bolnici imali su 25 poroda, a lani u tom istom razdoblju 36. Naravno da to nije neki loš pokazatelj, kako navodi dr. Zmijanović, jer je tek početak godine, a porodi se u pravilu događaju u ciklusima.
U cijeloj priči o demografskoj obnovi, okolnostima i činjeničnom stanju, pozitivno je to što se iz godine u godinu smanjuje i broj induciranih pobačaja. Trend znatnog smanjenja pobačaja prisutan je i u Općoj bolnici Šibenik, doznajemo od dr. Ivana Zmijanovića.
– Prošle je godine na našem odjelu obavljeno 60 induciranih pobačaja, a prije šesnaest godina – kao i na razini Hrvatske – bilo ih je trostruko više – naglašava šibenski ginekolog.
Od osam ginekologa na odjelu, njih šestorica se pozivaju na priziv savjesti i ne rade pobačaje. Među njima je i dr. Ivan Zmijanović, inače otac troje djece, koji za sebe kaže da je "odvjetnik djeteta".
– Mogu slobodno reći da je rođeno oko 50-ero djece nakon što sam obavio razgovor sa ženama koje su namjeravale pobaciti.
Ti razgovori nisu nimalo laki i ugodni, traže strpljenje, razumijevanje i obostrano povjerenje. Na samom početku razgovora ženi kažem da sam ja odvjetnik djeteta te da mi – kao njegovom odvjetniku – kaže zašto želi prekinuti trudnoću, a ja ću potom reći zašto da je ne prekine.
Sretan sam kad žena promijeni odluku i mogu vam reći da ni jedna žena koja se nakon razgovora odlučila zadržati trudnoću nije požalila. Iz tog iskustva, mogu reći da su ključne riječi za konačno donošenje odluke kad ženi kažem da će onog trenutka kad napravi pobačaj htjeti vratiti vrijeme i poželjeti donijeti drugu odluku, ali povratka više nema. Tada je gotovo – rekao je Zmijanović. Dodaje da svaka žena koja dolazi prekinuti trudnoću plače, ali nisu to suze radosnice, već suze očajnika. Za žene koje su, zahvaljujući obavljenom razgovoru promijenile odluku, Zmijanović kaže da su hrabre i na tomu im je zahvalan.
– Da me se krivo ne shvati, ja ne osuđujem žene koje dolaze pobaciti, jer one su u velikoj nevolji, u problemu, u potrebi, ali sam presretan kad od pobačaja odustanu i nastave nositi dijete – na kraju će Zmijanović.
Piše Katarina Rudan | Misija
