Teško se suše suze na Aninim obrazima. Samo pogled na djecu Ivana i Vitu stvara joj knedlu u grlu. Žive u teškom siromaštvu, između golih ciglenih zidova, bez struje, vode i grijanja.
A život joj je do prije samo sedam mjeseci izgledao puno ljepše. Ona je tek rodila Vitu, suprug je radio, živjeli su u kući s njegovom obitelji. No, on je iznenada u snu umro od srčanog udara u prosincu prošle godine.
"Zbog tuge boli i svega su se narušili međuljudski odnosi sa njegovom obitelji tako da jednostavno više nije bilo mjesta za mene i moju djecu tamo", kaže samohrana majka Ana Plečko.
Od svibnja ovaj složni trojac živi u potkrovlju kuće Anine majke gdje nema gotovo ničega. Snalaze se s porodiljnom naknadom, a i Ana se ne boji posla.
"Trenutno sam našla, radim od 5-7, čistim jedan kafić. To je od porodiljnog do porodiljnog, kad zafali za kruh i mlijeko. I imam jedan posao koji me čeka kod jedne moje drage prijateljice za tjedan dana", kaže Ana.
No kada se i zaposli u kafiću, na račun će joj sjesti kredit kojeg je naslijedila od pokojnog supruga. Vrijeme leti, uskoro će zima, a nepozvani kućni ljubimci neće im više biti najveći problem!
"Najgore je kad padne noć pa se osjećam ko u onom filmu 'Noć u muzeju', sve oživi. Iznenadili bi se koliko životinja tu ima. Znači žohari, stjenice, štrige, ogromni, ogromni, ružni pauci... Najgore je kad padne vjetrić, a gore su osinjaci, pa se one uzbude, pa krenu kapat ko kiša ose po nama", priča Ana.
Ukoliko nešto ne učini što prije, hladnoća, snijeg i kiša bit će im novi neprijatelji! Ana nema vremena, zato vas moli da posjetite Facebook stranicu Podrška samohranoj majci Ani Plečko, gdje ćete naći sve informacije ako joj želite pomoći.
"Znači ja ne tražim financijsku pomoć kao financijsku pomoć, nego eto nešto materijala da se skupi, neke ruke da se nađu, da se barem jedna soba sredi. Poslije kad ću ja raditi, ja ću malo po malo", kaže Ana.
Njezina su djeca zbrinuta, kaže. Malena Vita ni ne zna što se zbiva, ali Ivan je itekako svjestan situacije.
"Dijete od pet godina mene pita jel tata bio dovoljno mrtav, jel može biti malo živ jer mu je rođendan. On je taj koji govori seki 'srećo moja najveća, ja čuvam tebe i mamu'. Ja njemu uporno objašnjavam da sam ja tu da brinem za njega i seku. Nekad bi rađe da se nasred dućana baci i da vrišti da bi on nešto, nego da mi kaže mama kad kupiš kruh, jel imaš za lizalicu", kaže Ana.
Ana ne traži mnogo, građevinski materijal i mnogo dobre volje dobrih ljudi. Sve samo da bi njezina djeca bila sigurna. Pomognite im!
