Svake godine, 24. lipnja - na blagdan sv. Ivana Krstitelja, veliki broj vjernika mladih i starih, hrabro krene na hodočašće, pješačeći čak 26 kilometara (iz Mostara) kako bi se poklonili Gospi, čije svetište ove godine slavi 42. godišnjicu ukazanja, a ide se u subotu na na nedjelju, piše portal Goranci online.
Običaj je da hodočasnici krenu u svoje putovanje oko ponoći, dok noć obavija grad Mostar. S upaljenim svjetiljkama, molitvama na usnama i vjerom u srcima, oni hrabro korak po korak napreduju prema Međugorju. Noćni mir i tišina stvaraju posebnu atmosferu koja prati ovo putovanje. Hodajući kroz brdovite predjele, hodočasnici se upućuju prema svitanju, nadajući se da će stići do svetišta oko 5 sati ujutro.
Ovo putovanje je izazovno, ali duhovno ispunjavajuće iskustvo za sve koji sudjeluju. Hodočasnici prolaze kroz prekrasne krajolike Miljkovića, Čula, Kruševa, Sretnica, Čitluka i planinske predjele koji pružaju izvanredne prizore prirode. Fizička izdržljivost testira se dok koriste svoje tijelo kao instrument molitve i pokornosti.
Osim izazova pješačenja, hodočasnici donose sa sobom i svoje molitve, nadanja i potrebe. Dok koračaju prema Međugorju, oni mole za mir, iscjeljenje, pomirenje, usišanje i blagoslov. Vjeruju da će molitve i namjere doprijeti do Gospe, zaštitnice Međugorja. Vjera, snaga i odlučnost čine ovo putovanje jedinstvenim.
Međugorje, mjesto gdje se ukazala Blažena Djevica Marija - Kralica Mira, privlači hodočasnike iz cijelog svijeta. Ovo malo hercegovačko mjesto postalo je središte duhovnosti, mira i obnove vjere za mnoge ljude koji hodočaste iz svih krajeva svijeta. Hodočasnici dolaze kako bi se pomolili, sudjelovali u misama i sakramentima, ispovjedili, ali i pronašli unutarnji mir i duhovnu nadu.
Ovo hodočašće također ima poseban značaj za vjernike iz Mostara i okolice. Povezanost s Međugorjem duboko je ukorijenjena u povijesti i tradiciji. Stoga, svake godine, nastavljajući taj lanac tradicije, hodočasnici iz Mostara s radošću preuzimaju ulogu i upućuju se na svoje vlastito duhovno putovanje.
Na putu prema Međugorju, hodočasnici prolaze kroz različite faze i osjećaje. Fizički umor i napor postaju prilika za poniznost i duhovno čišćenje. Tijekom hoda, molitva postaje neizostavan dio puta, a susreti s drugim hodočasnicima omogućuju dijeljenje vjere i međusobnu podršku.
Kada stignu u Međugorje, umor se zamjenjuje osjećajem radosti i ispunjenosti. Svoje korake usmjeravaju prema crkvi sv. Jakova apostola, centralnom mjestu u svetištu, gdje sudjeluju u misi i drugim vjerskim obredima. Mnogi hodočasnici koriste priliku da se ispovjede i prime svetu Pričest, tražeći potpuno duhovno iscjeljenje i oprost.
Nakon što se pomolile i ostvare svoj duhovni cilj, hodočasnici ostaju neko vrijeme u Međugorju kako bi uživali u miru i tišini tog svetog mjesta. Mnogi posjećuju Brdo ukazanja i Križevac, mjesta koja su posebno važna u Međugorju. Tu se obavljaju molitve, razmišljanja i duboki trenuci kontemplacije.
Na kraju svog boravka u Međugorju, hodočasnici se vraćaju svojim kućama s osjećajem blagoslova i obnovljenom vjerom. Iskustvo hodočašća ujedinjuje ih i motivira da nastave svoj duhovni put u svakodnevnom životu.
Hodočašće iz Mostara u Međugorje ostaje ne samo tradicija, već i izvor nadahnuća i duhovne snage za sve one koji hrabro koračaju tim putem. Neka ih Bog prati na njihovom putu, a Gospa neka usliši njihove molitve i donese mir i blagoslov u njihove živote.
