Prema njihovim izvješćima, u Hrvatskoj je nastavljen trend smanjenja broja pobačaja, a za razliku od ginekologa i predstavnika organizacija za zaštitu ženskih prava koji smatraju da je abortusa manje zbog povećanog broja ilegalnih pobačaja, šef Odjela ginekologije i opstetricije u šibenskoj bolnici Ivan Zmijanović smatra da pobačaja ima manje jer su žene educiranije, a društvo po pitanju pobačaja koje on osobno odbija raditi, osvještenije, piše šibenik.in
Na razini Hrvatske prošle godine prijavljeno je 6.904 pobačaja, od toga je bilo 2.520 legalno induciranih pobačaja (ostalo su spontani, izvanmaterična trudnoća i nespecificirani pobačaji) što je znatan pad u odnosu na 2015. godinu kad su zabilježena 8.362 prijevremena prekida trudnoće, a od toga su 7.534 bila legalno inducirana, pokazuje izvještaj HZJZ-a.
Brojke koje ohrabruju?
- To su brojke koje ohrabruju, a ja ne mogu komentirati je li statistika takva kakva je jer ima više ilegalnih pobačaja jer bi to bila nagađanja. Činjenica je da je prije 20, 30 godina bilo puno više pobačaja nego danas. Dakle, sigurno je da edukacija o tome postoji i da je ona dostupna ne samo u školi, već se educirati možete i primjerice kroz medije te općenito internet gdje su sve informacije dostupne – smatra Zmijanović.
U šibenskoj bolnici šest od osam ginekologa, njih među kojima je i doktor Zmijanović, poziva se na priziv savjesti kod izvođenja pobačaja.
- To je tako zadnjih šest, sedam godina. Našim pacijenticama nije uskraćena ta zdravstvena usluga, ali ja imam pravo ne napraviti pobačaj i pozivam se na priziv savjesti zato što sam prošao edukaciju da bi štitio život i moja uža specijalizacija je specijalizacija fetalne medicine, a ona se bavi upravo zaštitom fetusa odnosno nerođene djece pa bi bilo kontradiktorno da s jedne strane radim sve da zaštitim nerođenu djecu, a da u istom prostoru radim pobačaje. Na početku karijere sam radio pobačaje jer nisam imao drugu opciju, ali prestao sam kada je došlo do toga da se mogu pozvati na priziv savjesti – govori Zmijanović.
Na pitanje smarta li da postoji opravdan razlog za prekid trudnoće, njegov odgovor glasi:
- Postoji termin koji se zove medicinski indiciran prekid trudnoće, a to su slučajevi kada ženin život može biti ugrožen zbog trudnoće i to je medicinski opravdan prekid trudnoće, ali to se događa u puno kasnijoj fazi nego što žena ima pravo prekida trudnoće. Kada govorimo o namjernom pobačaju, on se radi u prvih šest do osam tjedana trudnoće kada vi još ne znate hoće li taj plod biti živ i zdrav ili neće te hoće li se dijete roditi ili neće – općenit je Zmijanović.
Pitanje smo stoga ponovili na konkretnom primjeru aktualnog slučaja zadarskog Fritzla, oca koji je silovao svoju kćer više od 1500 puta od njene 12 do 28 godine i napravio joj dijete. U slučaju kada bi dotična djevojka došla kod doktora Zmijanovića i zatražila prekid trudnoće, on osobno, pobačaj ne bi napravio.
- U takvoj situaciji, da ta djevojka želi prekinuti trudnoću, organizirali bi joj prekid trudnoće. Ja ga osobno ne bi napravio već bi se na stručnom konziliju dogovorili tko će. Takve se odluke donose na razini etičkog povjerenstva i to nadilazi stvar nečije želje. Te situacije su izrazito osjetljive, mučne i rijetke. Pitanje je opet želi li takva osoba zadržati trudnoću ili ne. To je stvar sudsko-medicinskog postupka i postoje parametri prema kojima se odlučuje. Veći problem kod silovanja je što je silovana žena deset puta ispitivana i svaki puta prolazi istu mučnu situaciju i cijeli joj je život uništen, dok počinitelji često prođu sa minimalnom kaznom – govori šef ginekologije u šibenskoj bolnici.
Trudnoću najčešće prekidaju žene u stabilnim brakovima
Takvi mučni slučajevi, srećom su rijetki, a većina žena, oko 70 posto, koje prekidaju trudnoću u šibenskoj bolnici su u stabilnim brakovima sa dvoje ili troje djece pa pobačaj traže jer ne žele treće ili četvrto dijete, dok je postotak žena koje dolaze zbog prekida trudnoće koje su trudne po prvi puta, puno manji, doznajemo od Zmijanovića koji kaže da je tijekom njegove karijere pedesetak žena, nakon razgovora s liječnicima, odustalo od pobačaja.
Budući je stajališta da je spolna eudkacija u hrvatskom društvu dostatna, on drži da su neželjene posljedice spolnog odnosa zapravo rezultat nesavjesnog ponašanja usprkos dostupnosi informacija o posljedicama spolno neodgovornog ponašanja.
- Ljudi su isto tako informirani da je pušenje štetno, svuda su natpisi da pušenje ubija pa svejedno velik broj mladih i dalje puši. Zamislimo situaciju da vozite auto i imate znakove kraj ceste koji vas upozoravaju na eventualne opasnosti, a hoćete li vi te znakove poštivati ili ne, nije stvar edukacije nego stvar vašeg odabira. Ako pada kiša, na cesti imate znak oštrog zavoja, a vi vozite 100 na sat i uđete u zavoj sa 100 na sat. Što god se dogodi, to je posljedica vašeg odabira – smatra on.
Na pitanje misli li ipak da je puno više stranica školskih udžbenika posvećeno edukaciji o posljedicama pušenja nego o posljedicama spolno neodgovornog ponašanja, jer o štetnosi pušenja učimo svakodnevno pa su i kutije cigareta oblijepljene 'edukativnim' citatima i fotografijama, dok se za savladati prometna pravila ide u posebnu školu i polaže ispite, a edukaciji o spolnom ponašanju posvećeno je tek nekoliko stranica školskih udžbenika.
- Mislim da smo mi o tome dosta pričali u školi. Ipak, edukacija prvenstveno treba krenuti iz obitelji i ono što je zato ključno. Svako društvo treba čuvati svoje obitelji jer se tamo treba oblikovati ponašanje osobe. Osoba koja ima ispod 18 godina jednostavno ne bi smjela imati spolni odnos. Pritom ne samo zbog mogućnosti trudnoće, već i spolno prenosivih bolesti te infekcija. Djevojka koja sa 17 godina ima spolni odnos i ne ostane trudna, ali se, na primjer, zarazi klamidijom i dobije upalnu zdjeličnu bolest koja neće imati nikakve značajne simptome, jednog dana kada bude htjela imati dijete, to neće moći zbog posljedica bolesti koje nije ni bila svjesna. Maloljetne osobe jednostavno nisu zrele za stupanje u spolni odnos. Ni biološki ni mentalno ni emotivno – ističe Ivan Zmijanović.
'Samo edukacijom moguće je utjecati na broj pobačaja'
Nešto je drukčijeg mišljenja zagrebačka ginekologinja Jasenka Grujić koja smatra da su statistički podaci o broju legalnih pobačaja upitni te da su reproduktivna prava žena ozbiljno ugrožena.
- Dostupnost pobačaju je bitno umanjena, što zbog difamacije kojoj su izložene žene, prisiljene iz ovih ili onih razloga, trudnoću prekinuti, što zbog priziva savjesti liječnika. Pitam se i što je s mogućnošću prekida trudnoće medikamentoznim putem? Samo edukacijom s jedne strane i popularizacijom te dostupnošću kontracepcije moguće je utjecati na broj pobačaja. Nažalost, naša djeca i mladi prečesto dobivaju informacije koje nisu u skladu sa znanošću ili im se nameće partikularni religijski stav kao jedino moralan. Jasno, ni kontracepcija nije Crkvi mila, i pobačaj i kontracepcija su 'plodovi s istog stabla' za Katoličku crkvu – istaknula je Grujić u razgovoru za N1 televiziju.
Sličnog je stajališta i koordinatorica Ženske mreže Mirjana Kučer koja smatra da je pad broja pobačaja plod atmosfere straha i lova na vještice u društvu, a ne izgrađene svijesti o spolno odgovornom ponašanju.
U razgovoru za tportal nedavno je poručila da su brojke podložne interpretaciji kako kome odgovara i da iza brojki iz izvješća HZJZ-a o pobačajima za 2016. godinu 'stoji puno toga i ne stoji ništa'.
- Brojke su samo pokazatelj toga da se vrši velik pritisak na žene i da pobačaje rade u tajnosti. Javna je tajna to da se velik broj pobačaja obavlja ilegalno u privatnim klinikama - kazala je i dodala da to nije jedini zaključak, ali je jedan od indikatora. Kaže da bi bilo dobro napraviti pravo istraživanje, ako bi to bilo moguće, da vidi što se krije i koji su pravi razlozi smanjenja broja pobačaja.
