Alen Muhić je rođen ratne 1993. godine u goraždanskoj Ratnoj bolnici. Alenova biološka majka je silovana i prognana iz Foče. Rodila ga je, a da ga nije nijednom uzela u naručje niti podojila. Nije mu dala ni ime. U tom trenutku on je za nju bio plod užasa kojeg je preživjela, piše 100posto.
Sedam mjeseci o Alenu se brinulo medicinsko osoblje, a među njima i domar bolnice Muharem Muhić koji ga je povremeno donosio kući.
Muharem i supruga Advija su ga posvojili, a oni su mu uz suprugu Dženanu te sestre Almiru i Jasmilu najveća podrška.
Istinu o svom porijeklu otkrio s 10 godina
Alen je, kaže, ponosan što su njegovi roditelji oni koji su ga odnijeli iz bolnice i odgojili u najtežem vremenu i koji strepe nad svakom njegovom tugom, ali i uživaju u njegovoj sreći.
Istinu o svom porijeklu otkrio je kada je imao deset godina. Dogodilo se to sasvim slučajno, prilikom prepirke s djecom u dvorištu, kada je saznao da je usvojen.
Ma koliko je okolina u to vrijeme bila okrutna, zahvaljujući podršci i razumijevanju obitelji, Alen je taj period hrabro prebrodio. S redateljem Gegićem snimio je dokumentarac 'Dječak iz ratnog filma'.
Kako je odrastao počela mu se buditi želja da upozna svoje biološke roditelje. Znao je da mu majka živi u SAD-u gdje ima novu obitelj. Opet je krenuo snimati dokumentarac. 'Stupica nevidljivog djeteta' film je o njegovom susretu s roditeljima.
Njegovi posvojitelji su zbog svega bili zabrinuti i nisu bili za to. Posebno za njegovu majku je to bio šok.
"Mislila je da ću, ako pronađem biološke roditelje, njih napustiti, otići živjeti u Ameriku i slično. Trebalo mi je nekoliko mjeseci prije početka snimanja da ih uvjerim da se to neće desiti jer to su za mene nepoznati ljudi, nikada ih u životu nisam vidio ili sreo, kao ni ostale krvne srodnike… Izgubljeno vrijeme se ne može vratiti. Dakle, majku ne osuđujem, ali ništa i ne tražim. Sve što mi je bilo potrebno pružili su mi moji roditelji", rekao je Muhić prije dvije godine AlJazeeri.
Film je završen, a ni otac ni majka nisu se željeli susresti s njim.
