Nadbiskup metropolit vrhbosanski i apostolski upravitelj Vojnog ordinarijata u BiH mons. Tomo Vukšić zaredio je u subotu 6. svibnja u župnoj crkvi sv. Ante Padovanskog u Žepču četvoricu đakona Hrvatske salezijanske provincije Sv. Ivana Bosca za svećenike. Za svećenike su zaređeni don Mislav Alerić (iz župe Duha Svetoga iz Slavonskog Broda), don Marko Majić-Mazul (iz župe bl. Alojzija Stepinca iz Zadra), don Danijel Nejašmić (iz župe sv. Ivana Krstitelja, Trstenik-Split) i don Vinko Rogalo (iz župe Svete obitelji, Kupres). Na svečanom misnom slavlju uz nadbiskupa Vukšića, provincijala Hrvatske salezijanske provincije don Tihomira Šutala, žepačkog župnika i dekana preč. Predraga Stojčevića koncelebriralo je preko 40 svećenika uz sudjelovanja velikog broja vjernika iz BiH, Hrvatske i Italije.
Treba istaknuti da je to prvo svećeničko ređenje u povijesti održano u žepačkoj župi na čijem tlu, u okviru Katoličkog školskog centra Don Bosco, djeluje i jedina salezijanska zajednica na području BiH. Sva četvorica novozaređenih svećenika su tijekom svoje formacije provela bar godinu dana djelujući u salezijanskoj kući uz rijeku Bosne.
Na početku misnog slavlja sve je okupljene pozdravio žepački župnik vlč. Stojčević koji je pozvao na molitvu za buduća četiri prezbitera, da ih dragi Bog vodi, snaži, rasvjetljuje te da uspješno ispune svoje poslanje. Poslije proglašenja evanđelja uslijedio je biskupov prihvat pristupnika.
Nadbiskup Vukšić je na početku propovijedi istaknuo da su se „u žepačkoj župi kroz njenu dugu povijest događale brojne svečanosti, od kojih se i mi rado sjećamo barem nekih, no koliko se zna ova župa nije zapamtila svečanost podjeljivanja sakramenta svećeničkog reda. Stoga smo na osobit način zahvalni Božjoj providnosti što nam je voljom salezijanske zajednice danas darovala ovu svečanost, ovaj dar narodu Božjem kao znak zahvalnosti za vjernost ovoj župnoj zajednici i svima koji smo se ovdje okupili.“
Vrhbosanski nadbiskup se u homiliji osvrnuo osobito na poslanicu Solunjanima koja je bila pročitana u službi riječi: „U poslanici Solunjanima, tj, kršćanima grada Soluna, sv. Pavao je pisao zajednici kršćana da priznaju one koji su među njima predstojnici. Da ih priznaju i da ih s ljubavlju prime i cijene poradi njihovih djela. Priznajte, draga braća i sestre, one koji su vam predstojnici, misao je koja vrijede za sva vremena u Crkvi Kristovoj. A motiv jesu djela njihova koja među vama vrše…Oni su po svemu ostalom vama jednaki. Po svom osnovnom ljudskom dostojanstvu. Birani su između vas. Specifična razlika između ostatka naroda Božjega i onih koji su predstojnici u narodu Božjem jesu djela njihova: jest naviještanje riječi Božje, pouka narodu Božjemu i slavljenje sakramenata tj. posvećenje naroda Božjeg. To dvoje je ono što ih razlikuje od ostalih,“ kazao je nadbiskup Vukšić.
„A njima koji su predstojnici sv. Pavao u nastavku istog svog pisma zajednici kršćana u Solunu kaže: Opominjite neuredne, sokolite malodušne, podržavajte slabe, budite velikodušni prema svima… Duha ne trnite, a proroštva nemojte prezirati,“ istaknuo je vrhbosanski nadbiskup. „Samo onaj svećenik koji jest velikodušan, po Kristovu primjeru, prema svima jeste dobar svećenik. Bez velikodušnosti, bez prenošenja Isusova milosrđa, ne može se biti na Isusov način svećenik,“ kazao je između ostalog mons. Vukšić.
Dodao je da su primjer apostola Barnabe, za kojeg se u jednom sličnom biblijskom tekstu kaže da je bio muž čestit i pun vjere, pozvani nasljedovati svi svećenici. Poručio je ređenicima da mole Boga da ih učini čestitima i punim vjere.
Zatim je uslijedio sam sakramentalni čin prezbiterskog ređenja, obećanje poštovanja i poslušnosti dijecezanskom biskupu i redovničkom poglavaru te uvijek iznimno dojmljive litanijske prošnje kada su ređenici u prostraciji. U središnjem dijelu sakramentalnog čina nadbiskup je položio ruke na glave ređenika što je označilo prijenos svete službe i podjeljivanje dara Duha Svetoga. Nakon toga su i prisutni svećenici položili ruke na ređenike što simbolizira zajedništvo u zboru svećenika. Potom je nadbiskup Vukšić nad novozaređenim svećenicima, koji su klečali, izmolio posvetnu molitvu.
Novozaređeni svećenicu su nakon toga odjenuli svećeničku odjeću i pristupili vrhbosanskom nadbiskupu koji im je pomazao ruke svetim uljem da te posvećene ruke postanu donositeljice Božjeg blagoslova i milosti svijetu. Nadbiskup Vukšić im je predao pliticu s hostijom i kalež s vinom te je potom na kraju obreda izmijenio s njima cjelov mira.
Na kraju misnog slavlja riječi zahvale uputio je u ime svih novozaređnih svećenika don Vinko Rogalo.
Sve je okupljene pozdravio i provincijal don Tihomir Šutalo koji je posebno istaknuo geslo ređenika: „Vjeran je onaj tko vas poziva.“ (1 Sol 5, 24a). „Vjerujem da ste puno puta do sada osjetili da je Onaj tko vas je je pozvao bio vjeran vama, a ja sam siguran da će vjeran ostati i ubuduće. Pozivam vas i preporučam da vaše geslo nastavite i kažete: Vjeran sam Onomu koji me pozva. Svećenik ostaje vjeran ukoliko bude vidljivo da živi Evanđelje.“ Don Tihomir je naglasio da se ređenje zbilo upravo na blagdan sv. Dominika Savija, jednog od najmlađih svetaca Katoličke crkve i najdražeg učenika sv. Ivana Bosca.
Vrhbosanski nadbiskup Tomo Vukšić je potom novozaređenim svećenicima predao potvrdu o ređenju na latinskom jeziku, kako je to tradicija u Vrhbosanskoj nadbiskupiji, blagoslovio ih i kao prigodni dar iskoristio biskupsku mogućnost da im na određeno vrijeme da ovlast ispovijedanja.
Misno slavlje, koje je animirao zbor sastavljen od mladih iz cijele salezijanske provincije, završeno je Te Deumom, blagoslovom novozaređenih svećenika te fotografiranjem. Obitelji, uzvanici i gosti su potom druženje nastavili zajedničkim ručkom. (kta/b.v.)
