U izbjegličkom logoru nedaleko od položaja samozvane Islamske države u kontejnerima i šatorima žive obitelji, među njima mnogi kršćani, oboružani nadom koju ni džihadisti nisu mogli slomiti prije dvije godine potjeravši ih iz Ninivske nizine u Iraku. Ovih dana u ime neprofitne zaklade 'Santina onlus' među kršćanima boravi msgr. Luigi Ginami. On je u telefonskom razgovoru s našim novinarom rekao da se nalazi u selu Arade, nedaleko od grada Duoq, u blizini Mosula i Ninivske nizine.
Na upit zašto je karitativna zaklada 'Santina' u Iraku, rekao je kako je u mjesta gdje se sada nalazi prije dvije godine, od 6. do 8. kolovoza 2014., samozvana Islamska država iz Mosula i Ninivske nizine potjerala sve kršćane; mogli su birati između smrtne kazne ili vrlo velikoga poreza na kuće na kojima je bio natpis 'Nazir' što znači Nazarećanin, dakle kršćanin, ili bježanje bez ičega. Mnogi su pobjegli, a sada su u izbjegličkim logorima koje posjećujem. Upravo sam posjetio jedan logor s 900 kontejnera u kojima žive jezidske obitelji – kazao je monsinjor te dodao:
Vrlo je naporno biti kršćanin ovdje, ovo je pravo mučeništvo: sasvim promijeniti život radi imena Isusova, odnosno pobjeći iz rodnoga kraja. Susreo sam se s jednim mladićem, žrtvom progona, koji mi je ispričao kako je u lice vidio kalifatske vojnike; smrti je dakle gledao u oči, a ispričao mi je i mnoge lijepe događaje koje sabirem da ih sa sobom ponesem u Italiju. Pričao je o dvoje starih koji se nisu htjeli obratiti na islam; više su ih puta silili, a na koncu su ih iz Mosula potjerali na granicu s Ninivskom nizinom. To su jaka svjedočanstva. Na Zapadu, u Europi, gdje je lako biti kršćani, gdje je kršćanstvo razvodnjeno, ona nas potiču na duboko promišljanje. Siromaštvo, bijeda, progoni, to su kršćanske boje ovdje u Iraku, na granici sa Sirijom i Turskom, nedaleko od Irana – ustvrdio je monsinjor Ginami.
Na upit o životu svećenika i župa u Ninivskoj nizini, rekao je da siromaštvo pogađa i mjesne Crkve, dakle i svećenike, koji često nemaju nikakvih primanja. Oni žive u velikoj oskudici, a unatoč tomu nastoje pružiti okrjepu i utjehu izbjegličkim obiteljima. Podsjećam da su mnogi kontejneri na župnom zemljištu, na igralištima, u župnim strukturama – kazao je monsinjor dodajući:
S molitvom, utjehom i potporom svećenici nastoje biti bliski obiteljima koje nemaju ništa. Brojne obitelji bježe odavde, iz Iraka, jer je vrlo težak povratak u ove krajeve, osjeća se vrlo veliki strah. Odavde je samozvana Islamska država udaljena 45 minuta vožnje, tako reći pred nosom je. Ovdje se osjeća veliki strah od koljača. Mi na svojoj koži nismo iskusili kad je u našoj blizini netko koji ne misli kao mi, koji nas želi izbrisati s lica zemlje. „Kad smo slabi, upravo smo tada jaki“, ovdje je ta Pavlova rečenica posebno istinita i znakovita – ustvrdio je monsinjor Ginami.
Na upit nadaju li se izbjeglice povratku u svoje krajeve, rekao je da se nadaju iskupljenju bola: ako se pati, ako se radi Gospodina ostavi sve, Isus nam veli da će nam vratiti stostruko. Nada je dakle: „Tko je ostavio kuću, braću, sestre i majku, djecu i polja u moje ime, stostruko će primiti i život vječni baštiniti“. Isus to veli svojim učenicima, a to možemo primijeniti ovdje, u blizini Ninivske nizine, gdje ovih dana boravim. Ovdje biti kršćani znači izgubiti sve, biti spreman izgubiti sve. Vaš upit upućujem onima koji nas sada slušaju: ti koji sada slušaš, jesi li spreman poradi imena Isusova izgubiti sve što imaš? Ako ne obnovimo ovaj duboki kršćanski identitet, onda će naše sučeljavanje sa samozvanom Islamskom državom ovdje, u Iraku, i posvuda biti neuspješno. Moramo ponovo otkriti svoj kršćanski identitet, jačati ga spoznajom, svjedočenjem i ljubavlju – zaključio je monsinjor Luigi Ginami
