Utemeljene su 1985. u Francuskoj kao odgovor današnje priorice, tada katehistice, s. Line na molbu jedne djevojke koja zbog navedenoga sindroma nije mogla pronaći redovničku zajednicu koja bi je prihvatila. Nadbiskup Toursa ih je kanonski priznao kao javnu udrugu vjernika, 1990., a 1995. im je nadbiskup Bourgesa potvrdio statut. Njihovo je zvanje kontemplativno, utemeljeno na drevnoj mudrosti pravila sv. Benedikta i na "malom putu" sv. Terezije od Malog Isusa i Sv. Lica. Ritam molitve i rada prilagođen je njihovim mogućnostima, a pomažu im sestre koje nemaju taj sindrom. Sve pridonose zajednici šivanjem, vezenjem, izradom tapiserija...
Mole časoslov, imaju euharistijsko klanjanje, a u molitvi sv. ružarija razmatraju otajstva života Isusa i Marije. Ne možemo reći da se radi o zajednici koja se služi isključivo klasičnim obredom, ali ih ipak navodim zbog toga što duhovnu pomoć i svetu misu dobivaju od benediktinaca iz poznate tradicionalističke opatije Fontgombault. Habit im se sastoji od bijele tunike, koja podsjeća na odjeću Jaganjčevih pratitelja iz Otkrivenja sv. Ivana, a preko nje je smeđi, karmelski, škapular. Institut broji desetak sestara. Postoji kratak isječak iz filma o ovoj zajednici.
