Papa je u propovijedi usporedio navještaj Blagovijesti u svjetlu navještaja o rođenju Ivana Krstitelja.
Dok se navještaj Ivana Krstitelja događa u važnom liturgijskom trenutku u Hramskome svetištu, navještaj Isusova začeća događa se u zagubljenom, perifernom kraju Galileje, koje i nije na dobrom glasu, u bezimenoj kući djevojke Marije, pojasnio je.
- Ovaj kontrast naznačuje da se novi Božji hram, novi susret Boga sa svojim narodom, neće dogoditi na mjestima na kojima to obično očekujemo, nego na marginama, na periferijama – kazao je papa Franjo.
Naglasio je kako je Bog onaj koji ima inicijativu i ulazi u naš život, u naše kuće, u naše svakodnevne borbe.
- Najljepši navještaj koji možemo čuti jest onaj 'Raduj se, Gospodin je s tobom'! Radost koja daje život; nada koja u svijetu postaje tijelom po kojemu svoj pogled upiremo prema sutra, na stav koji imamo prema drugima. Radost koja postaje solidarnost, prihvat i milosrđe prema svima – istaknuo je.
Promišljajući Djevičine riječi 'Kako će to biti?', Sveti se Otac osvrnuo na isto pitanje postavljeno u današnjici.
- 'Kako će to biti?' u ovim vremenima bremenitim mnogim mislima, dok bol kuca na mnoga vrata i dok u tolikim mladima raste nezadovoljstvo zbog nedostatka stvarnih prigoda. Kao da nam vrtoglavi ritam kojemu smo podložni krade nadu i radost. Paradoksalno je: dok se sve ubrzava za izgradnju, u teoriji boljega društva, na koncu nemamo vremena ni za što i ni za koga – primijetio je.
Kako je moguće danas živjeti radost Evanđelja? Je li moguća kršćanska nada u ovoj situaciji?, upitao je jer to su pitanja koja pitanja 'dotiču naš identitet, život naše obitelji, naše zemlje i grada'.
Nastavio je zatim s ''tri ključa'' koje Anđeo nudi kao pomoć u prihvaćanju poslanja koje nam se povjerava.
Prvi ključ je sjećanje.
Anđeo Mariju podsjeća na Božje obećanje dano Davidu, kao plod saveza sklopljenog s Jakovom. Marija je kći saveza. Mi smo danas također pozvani 'sjetiti se' baciti pogled na svoju prošlost kako ne bismo zaboravili odakle dolazimo. Sjećanje nam pomaže da ne ostanemo zarobljenici govorenja koje, kao jedini način rješavanja sukoba, sije lomove i podjele – kazao je Papa.
Kao drugi ključ naveo je pripadnost Božjemu narodu.
- Članovi smo velikoga Božjeg naroda! Naroda sastavljenog od tisuća lica, naroda mnogih kultura i nacija. Naroda pozvana prihvatiti različitosti te ih s poštovanjem i kreativno integrirati. Naroda koji je pozvan slaviti novost koja dolazi od drugih; naroda koji ne strahuje od granica, naroda koji se ne plaši prihvatiti onoga koji je u potrebi, jer zna da je uz njega prisutan i njegov Gospodin – rekao je Sveti Otac.
Treći je ključ mogućnost nemogućega.
- 'Ta Bogu ništa nije nemoguće', Anđelov je odgovor Mariji. Kada vjerujemo da sve isključivo ovisi o nama, ostajemo zatvorenici vlastitih sposobnosti, snaga i svojih kratkovidnih obzorja. Kada, naprotiv, dopustimo da nam se pomogne; da nas se savjetuje i kada se otvorimo milosti, izgleda da ono nemoguće postaje stvarnost. Bog nastavlja tražiti svoje saveznike, osobe sposobne vjerovati, osobe koje su sposobne sjećati se i osjećati pripadnicima Božjeg naroda, kao suradnici stvaralaštva Duha. Bog još uvijek traga za srcima sposobnima čuti njegov poziv i utjeloviti ga ovdje i sada – rekao je Papa.
Na kraju je parafrazirao sv. Ambrozija iz njegova komentara ovog evanđeoskog odlomka.
- Bog nastavlja potragu za srcima kao što je Marijino, sposobnima vjerovati i u potpuno izvanrednim uvjetima. Neka Gospodin poveća u nama ovu vjeru i nadu – poželio je na koncu propovijedi Sveti Otac.