Svi smo pozvani poštovati život i skrbiti za njega – istaknuo je papa Franjo u prvome govoru tijekom apostolskog putovanja u Poljsku.
Obraćajući se predstavnicima vlasti, građanskoga društva i diplomatskome zboru u Wawelu, Sveti Otac je istaknuo kako je sretan što je prva srednjoeuropska država koju je pohodio upravo domovina „nezaboravnog sv. Ivana Pavla II., utemeljitelja i promicatelja Svjetskoga dana mladih“, podsjetivši na njegov ideal „Europe koja diše s oba pluća“ i „novog europskog humanizma“ koji ima „najdublje korijene u kršćanstvu“.
Spomenuo je 1050. obljetnicu krštenja Poljske kao „snažan trenutak nacionalnog jedinstva, koji je potvrdio da je sklad, čak i usred raznolikosti mišljenja, siguran put za ostvarivanje općega dobra“. Napomenuo je da „dijalog ne može postojati osim ako svaka strana ne počne od vlastitoga identiteta“ te je istaknuo kako je sretan što u Poljskoj nije prevladalo „loše, negativno sjećanje“ koje je opsesivno usredotočeno na prošla zla, nego „dobro, pozitivno“ sjećanje koje „hvali Gospodina za njegova spasonosna djela“.
Kao primjer toga, Papa je naveo slavlje 50. godišnjice oprosta između poljskih i njemačkih biskupa nakon Drugog svjetskog rata. Ta inicijativa, u koju su otpočetka uključene crkvene zajednice, pokrenula je „nepovratan socijalni, politički, kulturni i vjerski proces koji je promijenio povijest odnosa između dva naroda“. U tom kontekstu spomenuo je i zajedničku izjavu Katoličke Crkve u Poljskoj i Pravoslavne Crkve u Moskvi.
Osvrnuvši se na „složen problem selilaštva“, Papa je istaknuo da je potrebna „velika mudrost i suosjećanje, kako bi se nadvladao strah i ostvarilo više dobro“: povratak Poljaka koji se žele vratiti u domovinu, ali i „duh spremnosti prihvatiti one koji bježe od rata i gladi“ te „solidarnost s onima koji su lišeni temeljnih prava, uključujući pravo na vjeroispovijest u slobodi i sigurnosti“.
Istaknuo je važnost „socijalnih politika koje podržavaju obitelj, prvu i temeljnu društvenu jedinicu, pomažući nepovlaštenim i siromašnim obiteljima“, uključujući pomoć u „odgovornom prihvaćanju života“. „Odgovornost je države, Crkve i društva da prati i konkretno pomaže svima koji se nađu u ozbiljnim poteškoćama, tako da se na dijete nikada ne gleda kao na teret, nego na dar te da najranjiviji i siromašni ne budu napušteni“ – ustvrdio je papa Franjo.
