U svojim posljednjim porukama osvrnuo sam se na potrebu molitve na neke nakane: za mir u svijetu – posebno u Svetoj Zemlji, Ukrajini i Rusiji – za Crkvu – ovih dana posebno molimo za jedinstvo kršćana – i za Djelo – prilagodbu Statuta i Radne tjedne. Iako znam da ih imate na umu, jer ih svi osjećamo itekako svojima, u prvoj poruci ovogodišnjoj poruci želio bih vas potaknuti da pojačate svoju molitvu na te nakane.
“Molitva, to je naša snaga: nikada nismo imali drugog oružja” (Pismo 17. 6. 1973., br. 35). Sve dimenzije našega života mogu postati stalni dijalog s Bogom. Stoga u svakom trenutku možemo podići svoje prošnje do neba. To je stvarnost koja nas ispunjava nadom, jer znamo da nas, unatoč poteškoćama svijeta i osobnim ograničenjima, Gospodin uvijek sluša: samo nam On može pružiti duboku radost, kako u neuspjesima tako i u radostima koje nas prate iz dana u dan.
Sa svom vas ljubavlju blagoslivlja
vaš Otac
Rim, 22. siječnja 2024.
Fernando Ocáriz