Papa Franjo je vjernicima, kao i drugim osobama dobre volje pozornost skrenuo i na to da se danas čini sve, kako bi se predstavili prolazni modeli života, koji nestaju već nakon nekoliko godina, kao da je naš život moda koja se ima pratiti i mijenjati s godišnjim dobima.
Govorio je i o tome kako stvarnost treba prihvatiti onakvom kakva jest i kao s takvom se trebamo suočiti, a nerijetko se nađemo u situaciji hitne potrebe, što je ujedno i razlog zašto se, među djelima milosrđa, spominju glad i žeđ: nahraniti gladne i napojiti žedne. Koliko nam puta mediji govore o onima koji trpe zbog nedostatka hrane i vode, kao i o ozbiljnim posljedicama koje iz toga proistječu – posebno za djecu.
Suočena s pojedinim vijestima, a posebno s nekim slikama, javnost se osjeća dirnuta i s vremena na vrijeme, potiče i organizira inicijative solidarnosti. Velikodušnim donacijama koje se tako skupe mogu se ublažiti patnje mnogih. Iako je taj oblik ljubavi važan – smatra Papa – ne angažira nas izravno. Međutim, kada idući ulicom, susrećemo osobu u potrebi, ili siromaha koji nam kuca na vrata, to se veoma razlikuje od onoga prije, jer više ne stojim pred slikom, nego sam osobno uključen.
Apstraktno siromaštvo nas ne pokreće toliko osobno; no kada ga susretnemo konkretno, u tijelu muškarca, žene ili djeteta, tada nas to osobno angažira. Kada više nema distance između mene i siromaha; pitam se, u takvim slučajevima, kakva je moja reakcija? Okrećem li pogled na drugu stranu i produžim korak; ili se zaustavim, razgovaram i zanimam se za tu osobu?! Ako to i učiniš, zasigurno će se naći netko tko će reći da si lud kad razgovaraš s 'klošarom' – rekao je Papa dodavši:
„Gledam li kako mogu prihvatiti tu osobu i pomoći joj ili je se na svaki način pokušavam što prije osloboditi? No, možda ta osoba samo pita ono neophodno: nešto za pojesti i popiti“. Pozvao je nazočne zatim da se upitaju: koliko li samo puta molimo "Oče naš", a da zapravo još nismo obratili pozornost na riječi: "Kruh naš svagdanji, daj nam danas" – naglasio je papa Franjo.
Iz Biblije znamo da je Bog onaj koji "daje hranu svim živim stvorovima" (Ps 136,25). Iskustvo gladi je teško. To znaju oni koji su preživjeli vrijeme rata ili gladi. Pa, ipak – rekao je Papa – to iskustvo se i dalje ponavlja svaki dan te živi tik do obilja i rastrošnosti. Papa Franjo je podsjetio na riječi apostola Jakova koje su uvijek aktualne: ako iz vjere ne slijede djela, onda je ta vjera u sebi mrtva (2,14-17). Uvijek postoji netko tko je gladan i žedan, i treba mene. Ne mogu za to nikoga 'opunomoćiti'. Ovaj jadnik treba mene; moju pomoć, moju riječ, moju zauzetost – rekao je Papa.
Sveti Otac je podsjetio i na scenu u kojoj Isus, vidjevši mnogo mnoštvo naroda, pita učenike: "Gdje da kupimo kruha da ovi blaguju?" (Iv 6,5). A učenici su odgovorili: "Nemoguće je za tolike, bolje je da ih otpustiš ...". A Isus im kaže: "Ne, dajte im vi jesti "(Mk 14,16) – rekao je papa Franjo te ukazao na to da – ono malo što imamo, ako povjerimo Isusu u ruke, a među sobom podijelimo u vjeri, postaje izobilno.
Sveti se Otac nadovezao i na papu Benedikta XVI. Koji je u svojoj enciklici Ljubav u istini, napisao da je dati hranu gladnima etički imperativ Crkve te da pravo na hranu i vodu, uz ostala prava koja slijede, imaju važnu ulogu. Potrebno je da sazrije savjest solidarnosti, kako bi se očuvala prava na pristup hrani i vodi, kao univerzalna prava svakoga ljudskog bića, bez razlike ili diskriminacije (CV br. 27). Ne zaboravimo Isusove riječi: «ja sam Kruh života» (Iv 6,35) i: «tko je žedan neka dođe k meni» (Iv 7,37).
Za sve nas vjernike to je provokacija kako bismo prepoznali to, da o tome što hranimo gladne i napajamo žedne, ovisi naš odnos s Bogom; Bogom, koji je svoje milosrdno lice, objavio u Isusu – kazao je na kraju svoje kateheze papa Franjo.