Korizma nam služi kao priprava na Isusovo uskrsnuće, rekao je papa Franjo u katehezi na općoj audijenciji na Čistu srijedu. Obred pepeljenja predvodit će po običaju u crkvi Sv. Sabine na Avventinu. To je naime prva korizmena postaja odakle su vjernici svakog dana u korizmi išli u procesiji u neku drugu rimsku crkvu.
Korizma je hod nade, koji obasjava uskrsno otajstvo. Tako je Papa Franjo predstavio četrdesetodnevno razdoblje priprave na Isusovo Uskrsnuće, na svjetlo koje nas poziva da izađemo iz tmine. Poznato je da je korizma vrijeme pokore koje nije svrha samom sebi, već nam pomaže uskrsnuti s Kristom, da obnovimo krsni identitet, a to znači da se ponovno rodimo uz pomoć Božje ljubavi, rekao je Papa dodavši: Ovih četrdeset dana su za sve nas izlazak iz ropstva, iz grijeha, na slobodu, na susret s Kristom Uskrslim. Svaki korak, svaki napor, svaka kušnja, svaki pad i svako ponovno ustajanje, sve ima smisla samo unutar nauma Božjeg spasenja, koji želi za svoj narod život a ne smrt, radost a ne patnju.
Isusova Pasha je njegov izlazak, kojim nam je otvorio put koji vodi do punog, vječnog i blaženog života. Da bi otvorio taj put, taj prolaz, Isus se morao lišiti svoje slave, poniziti se, postati poslušan do smrti, smrti na križu. To otvaranje puta kojim možemo prispjeti vječnome životu platio je do posljednje kapi krvi, i zahvaljujući njemu mi smo spašeni od ropstva grijeha. No, to ne znači da je On učinio sve a da mi ne moramo učiniti ništa, da je on prošao putem križa, a da ćemo mi "ići u nebo u kočiji". Tomu nije tako. Naše spasenje je svakako njegov dar, ali zato što je to povijest ljubavi, zahtijeva naš "da" i naše sudjelovanje, kao što nam pokazuje naša Majka Marija, a nakon nje svi sveci, rekao je Sveti Otac.
Korizma živi od ove dinamike: Krist nam prethodi svojim izlaskom, a mi smo prolazimo kroz pustinju zahvaljujući Njemu i iza Njega. On je kušan za nas i pobijedio je Napasnika za nas, ali i mi se moramo s Njim suočiti s napastima i nadvladati ih. On nam daje živu vodu svoga Duha, a na nama je da se napajamo na njegovu izvoru, u sakramentima, u molitvi, u klanjanju; On je svjetlo koje pobjeđuje tamu, a od nas se traži da hranimo mali plamen koji nam je povjeren na dan našega krštenja.
Korizma je sakramentalni znak našeg putovanja iz ropstva na slobodu, koje treba stalno obnavljati. To je zahtjevan put, kao što i treba biti, jer ljubav je zahtjevna, ali je to putovanje puno nade. Štoviše, rekao bih da je korizmeni izlazak hod na kojem se sama nada oblikuje.
Napor prolaska kroz pustinju - sve kušnje, napasti, iluzije, opsjene... -, sve to služi oblikovanju čvrste nade, postojane nade, po uzoru na nadu koju je gajila Djevica Marija, koja je u tami muke i smrti svoga Sina nastavila vjerovati i nadati se u njegovo uskrsnuće, u pobjedu Božje ljubavi, rekao je Papa u katehezi na početku korizme.
