Dopustimo da nas Gospodin nahrani – potaknuo je papa Franjo danas na misi u Skoplju, tijekom apostolskog pohoda Sjevernoj Makedoniji, u koju je stigao jutros nakon dvodnevnoga pohoda Bugarskoj. „Tko dolazi k meni, neće ogladnjeti; tko vjeruje u mene, neće ožednjeti nikada“ (Iv 6,35) – citirao je Papa evanđelje današnje liturgije koje govori o Isusu oko kojeg se okupilo mnoštvo koje je u očima još uvijek imalo prizor umnažanja kruhova. Taj je trenutak ostao utisnut u srcu prve zajednice učenika. Bilo je to slavlje, blagdan objave Božjeg obilja i brige za Njegovu djecu koju je smatrao braćom u međusobnom dijeljenju kruha.
Zamislimo na trenutak to mnoštvo – rekao je Sveti Otac i primijetio – Nešto se promijenilo. Kroz nekoliko trenutaka te osobe žedne i tihe, slijedeći Isusa u potrazi za riječju, bile su u stanju dotaknuti svojim rukama i osjetiti u svojim tijelima čudo bratstva koje je sposobno nahraniti u izobilju. Gospodin je došao kako bi dao život svijetu i to uvijek čini na način koji uspijeva prkositi ograničenosti naših računica, prosječnosti naših očekivanja i površnosti naših intelektualnih promišljanja; stavlja u pitanje naše poglede i naše sigurnosti, pozivajući nas da prijeđemo u novi vidik koji daje prostor drugačijem načinu izgradnje stvarnosti.
On je živi kruh koji je sišao s neba, „tko dolazi k meni, neće ogladnjeti i tko vjeruje u mene, neće ožednjeti“ – rekao je papa Franjo i istaknuo – Svi su ti ljudi shvatili da glad za kruhom ima i drugih imena poput: glad za Bogom, glad za bratstvom, glad za susretom i zajedničkim slavljem. Navikli smo jesti tvrdi kruh krivih obavijesti i postali smo zatvorenici diskreditiranja, etiketiranja i sramote; vjerovali smo da će konformizam utažiti našu žeđ, a na kraju opile su nas ravnodušnost i neosjetljivost.
Hranili smo se snovima o sjaju i veličini, a na kraju hranimo se rastresenošću, zatvorenošću i samoćom; prihvatili smo služiti se „vezama“ i izgubili okus bratstva – rekao je Papa i dodao – Tražili smo brz i siguran rezultat i našli smo se ugnjetavani nestrpljenjem i tjeskobom. Postali smo zatvorenici virtualnosti, izgubili smo okus i ukus stvarnosti. Recimo snažno, bez straha: gladni smo, Gospodine! Gladni smo, Gospodine, kruha tvoje riječi koja je sposobna otvoriti naše zatvorenosti i naše samoće.
Gladni smo, Gospodine, bratstva u kojemu ravnodušnost, diskreditacija i sramota ne pokrivaju naše stolove i ne zauzimaju prvo mjesto u našoj kući – rekao je Sveti Otac i nastavio – Gladni smo, Gospodine, susreta u kojima je tvoja riječ u stanju potaknuti nadu, probuditi nježnost, učiniti srce osjetljivim otvarajući putove preobrazbe i obraćenja. Gladni smo, Gospodine, iskustva, poput onoga mnoštva umnažanja tvojega milosrđa koje je sposobno razbiti stereotipe i dijeliti međusobno Očevo suosjećanje prema svakoj osobi, osobito prema onima za koje se nitko ne brine, koji su zaboravljeni i prezreni.
Recimo snažno i bez straha, gladni smo kruha, Gospodine; kruha tvoje riječi i kruha bratstva – rekao je papa Franjo i napomenuo – Za nekoliko ćemo trenutaka krenuti prema oltaru kako bismo se nahranili Kruhom života slijedeći Gospodinovo poslanje: „Tko dolazi k meni, neće ogladnjeti; tko vjeruje u mene, neće ožednjeti nikada“ (Iv 6,35). Jedina stvar koju Gospodin od nas traži jest: dođite! Poziva nas da krenemo, da budemo u pokretu i da budemo oni koji izlaze.
Gospodin nas potiče da hodimo prema Njemu kako bismo bili sudionici upravo Njegovog života i poslanja – rekao je Papa i upozorio – Dođite, kaže nam Gospodin, a taj „dođite“ ne znači samo premjestiti se s jednog mjesta na drugo, nego sposobnost da dopustimo da nas Njegova riječ prodrma i preobrazi u našim odlukama, osjećajima i prioritetima kako bismo se odvažili činiti geste kao On i govoriti istim jezikom kao On, jezikom kruha koji govori o nježnosti, zajedništvu, velikodušnoj brizi za druge, te konkretnoj i opipljivoj ljubavi kako bi bila svakidašnja i stvarna.
Gospodin se u svakoj euharistiji lomi i dijeli, te i nas poziva da se lomimo i dijelimo zajedno s Njim, da sudjelujemo u tom čudu umnažanja koje želi doći, i s malo nježnosti i suosjećanja, dotaknuti svaki kutak ovoga grada i zemlje – rekao je Sveti Otac i istaknuo – Što je glad kruha, glad bratstva i glad za Bogom, dobro je znala Majka Terezija koja je temeljila svoj život na dva stupa: na Isusu utjelovljenom u euharistiji i Isusu utjelovljenom u siromašnima! To je ljubav koju primamo i darujemo.
To su dva neodjeljiva stupa koji su označili njezin put, koji su pokrenuli i nju, željnu ublažiti svoju glad i žeđ – rekao je papa Franjo i primijetio – Otišla je Gospodinu i u istom je trenutku otišla prezrenom bratu koji nije ljubljen, koji je sam i zaboravljen; otišla je bratu i našla je lice Gospodinovo. Znala je da se Božja ljubav i ljubav bližnjega zajedno spajaju. U onom najmanjem susrećemo samog Isusa, a u Isusu susrećemo Boga i ta je ljubav bila jedina sposobna utažiti njezinu glad.
Uskrsli Gospodin danas i dalje hodi među nama; tamo kuda prolazi odvija se svakodnevni život. On poznaje našu glad, te nam i dalje govori: „Tko dolazi k meni, neće ogladnjeti; tko vjeruje u mene, neće ožednjeti nikada“ (Iv 6,35). Ohrabrimo jedni druge da ustanemo i iskusimo obilje Njegove ljubavi; dopustimo da On utaži našu glad i žeđ u oltarskom sakramentu i sakramentu našega brata – zaključio je Papa.
Na kraju je euharistijskog slavlja, prije blagoslova, skopski biskup Kiro Stojanov pozdravio i zahvalio papi Franji na njegovoj današnjoj prisutnosti istaknuvši: Priprema za ovaj posjet bila je vrijeme zajedništva i zajedničkog hoda. To će iskustvo ostati duboko ukorijenjeno u našim srcima i u povijesti ove zemlje kao događaj koji nas je ispunio radošću i osobito koji nas je okupio. Molim Gospodina Boga da riječi koje su posijane u našim srcima donesu plodove života u svako srce, na svim razinama i strukturama.
