Primijetimo ipak, kako se Isus usred opće žalosti zbog Lazarove smrti, ne da povesti za njom. Iako i sam trpi, traži da se čvrsto vjeruje; ne zatvara se u plač, nego potresen, kreće prema grobu. Ne prepušta se općem emotivnom ozračju tuge, nego s pouzdanjem moli: «Hvala ti Oče» (r. 41). Isus nam daje primjer kako da se postavimo: ne bježi pred patnjom, koja pripada ovom životu, ali se ne da zarobiti pesimizmom – istaknuo je Papa.
Sveti Otac je objasnio kako se oko groba, s jedne strane, nalazi veliko razočaranje jer se nesigurnost našeg zemaljskog života sučeljava sa smrtnom tjeskobom, s unutarnjim mrakom koji se čini nepremostivim. S druge je pak strane nada, koja pobjeđuje smrt i zlo i koja ima svoje ime: ime naše nade je Isus. On ne donosi neki lijek ili olakšanje da se život malo produži, nego tvrdi: «Ja sam uskrsnuće i život»! Zato nalaže da uklone kamen i Lazaru zapovijeda da iziđe van – objasnio je papa Franjo.
Papa je dodao kako smo i mi pozvani zauzeti svoje mjesto: bilo na strani groba, bilo na Isusovoj strani. Netko se zatvara u žalost, a netko se otvara nadi. Netko ostaje uhvaćen u životne ruševine, a netko ih opet – poput vas – uz Božju pomoć podiže te ih strpljivom nadom ponovno rekonstruira.
Papa Franjo je rekao kako pred brojnim životnima zašto? imamo dva puta: tužno ili mrko gledati prema jučerašnjim i današnjim grobovima; ili pak pozvati Isusa da dođe na te grobove. Svatko od nas – nastavio je – ima svoj mali grobak; neki krajičak srca koji je malo obamro; neku ranu, ožiljak ili štetu koju je podnio ili drugome nanio; mržnja koja ne dopušta primirje, žalost koja se stalno vraća ili grijeh koji ne uspijevamo nadvladati. Uočimo danas u sebi te grobove i upravo tu pozovimo Isusa – potaknuo je Sveti Otac.
Često nam je draže ostati samima u mračnim pećinama svoje nutrine nego ondje pozvati Isusa. U napasti smo tražiti sebe same; mozgati i ponirati u svoje tjeskobe, ‘lickajući’ svoje rane i ne okrenuti se Njemu koji poziva: „Dođite k meni, svi vi umorni i opterećeni i ja ću vas okrijepiti“ (Mt 11,28). Ne dajmo da nas napast utamniči te ostanemo sami bez pouzdanja, plačući zbog onoga što nam se događa; to je ozračje groba. Gospodin umjesto toga želi da se otvorimo putu života i susreta s Njime; putu pouzdanja u Njega i uskrsnuća srca.
Osjetimo svatko od nas Isusove riječi, upućene Lazaru: «Izađi van»! Izađi iz sapetosti žalosti bez nade; razveži zavoje straha koji onemogućuju hod i vezice slabostî i nemira koje te sapinju, ponovi si da Bog razvezuje čvorove. Problema će uvijek biti – kazao je Papa – tek što riješiš jedan, evo ti već slijedećega. Ipak, možemo pronaći jednu „novu stabilnost“, a to je upravo Isus koji jest Uskrsnuće i Život.
Uz Isusa u srce ulazi radost; ponovno se rađa nada; bol se pretvara u mir; strah u povjerenje, kušnja u ponudu ljubavi. Iako nam neće nedostajati tereta, tu je uvijek i Njegova ruka koja podiže; Njegova riječ koja te tješi i kaže: «Iziđi van»! Dođi k Meni. Ne boj se.»!
I nama danas Isus govori: Odvalite kamen! Ma koliko taška bila prošlost, veliki grijeh, jaki stid, nemojmo nikad Gospodinu zapriječiti ulaz. Odvalimo pred Njim kamen koji mu ne dopušta da uđe. Ovo je prikladno vrijeme za uklanjanje našega grijeha, navezanosti na svjetovne ispraznosti, ponosa koji nam koči dušu – pozvao je papa Franjo.
Isusovim pohodom i oslobođenjem zamolimo ga za milost da budemo svjedoci života u svijetu koji ih žeđa; svjedoci koji podižu i opet iznova podižu Božju nadu u srcima tolikih koje muči i opterećuje tuga. Naš je navještaj radost Uskrsloga Gospodina, koji i nama danas kaže: Otvorit ću grobove vaše, i izvesti vas iz grobova vaših, narode moj (Ez 37,12) – kazao je na kraju propovijedi Sveti Otac.
