Očaj o. Ibrahima Faltasa zbog posljedica sukoba između Izraela i Hamasa može se sažeti u broju žrtava koje vikar Kustodije Svete Zemlje brižno bilježi u dubini svoje duše. Brojevi su to koji mirišu na pakao: “Došli smo do gotovo 30 tisuća mrtvih, više od 60 tisuća ozlijeđenih, 40 tisuća djece ostalo je siročad, a 10 tisuća je ubijeno”, naglašava o. Ibrahim te dodaje: “Sa strahom smo prošli stoti dan rata koji nije poštedio ni Zapadnu obalu, gdje do sada ima najviše mrtvih, njih 400, a broj ranjenih premašio je 10 tisuća. Da ne govorimo o tisućama uhićenja i destrukciji koja vlada posvuda”.
Strah mjesne Crkve je da bi dramatični događaji u Svetoj Zemlji mogli izazvati “treći svjetski rat”. “Pogledajte što se događa u južnom Libanonu pogođenom bombardiranjem i u Jemenu gdje su Huti izvršili odmazdu protiv stranih brodova”, upozorava o. Ibrahim ne skrivajući čuđenje i ogorčenje zbog svjetskih moćnika koji na sve ovo šute: “Do sada ih nismo čuli da su digli glas tražeći prekid vatre kao što je to učinio papa Franjo. On nosi ovaj rat u svom srcu kao i svi drugi na svijetu. Samo je Papa imao hrabrosti zavapiti za mir”.
Ako tražimo paradigmu boli u ovom sukobu, nalazimo je u Gazi gdje je cijela kršćanska zajednica zabarikadirana u dvije crkve: 600 vjernika u latinskoj župi Svete Obitelji i 200 vjernika u Grčkoj pravoslavnoj Crkvi. Kada govorimo o Gazi, ocu Faltasu srce krvari jer, objašnjava, “ti ljudi nemaju ništa: nema vode, nema hrane, nema mogućnosti komuniciranja. A Crkva čini sve što može da osnovne potrepštine stignu do njih.” Zatim otkriva san: da dovede ranjenu djecu Gaze u Italiju kako bi ih mogao liječiti i možda spasiti od sigurne smrti.
Djeca, druga su briga koja muči dušu vikara Kustodije Svete Zemlje. “Mnoga od njih – izvještava on – još su pod ruševinama. Gdje je savjest cijeloga svijeta? Gdje su moćnici svijeta? Svi vide ovu tragediju, ona im je pred očima. U konačnici, ima li nade?” I na ovo pitanje odgovara: “Ako su međunarodni političari i državnici predložili rješenje ‘dva naroda, dvije države’, koje također pronalazi određeni konsenzus i u Izraelu, onda je došlo vrijeme da se to praktično provede. U Svetoj Zemlji sada nikome nije dobro: ni Izraelcima ni Palestincima”, zaključuje o. Ibrahim.