U blogu objavljenom u prosincu, biskup Mutsaerts pitao je: “Kako je došlo do točke u kojoj vidimo ono što danas vidimo u crkvenim krugovima? Zastave duginih boja, LGBT aktivisti koji plešu oko oltara, drugorazredni bendovi koji sviraju pop glazbu, propovijedi koje su izraz političke korektnosti više od bilo što drugo?”
Kako to da su ljepota i istina ustupile mjesto ružnoći i mišljenjima? Ružne građevine, bijeljeni zidovi, ikonoklazam i loše izvedene predstave koje prolaze za liturgiju. Klečala i pričesne ograde su uklonjeni. Otajstvo, sveto, nadnaravno moralo je ustupiti mjesto horizontalnoj ravnosti.”
Biskup je rekao da u mladim katolicima vidi glad za tradicijom i transcendentnošću.
“Međutim, to još uvijek nije prihvaćeno u Rimu”, istaknuo je. “Tamo su zaokupljeni novom sinodalnošću.”
“Vodstvo Crkve nalikuje Demasu, koji je ostavio Pavla iz ljubavi prema sekularnom svijetu”, rekao je. I Juda, koji je mislio da će novac potrošen na Isusa biti bolje dijeliti siromašnima. To je u skladu s liberalima. Oni su poput onih koji vape za Barabasom, aktivistom koji je težio sekularnoj utopiji. Kažu: “Uzimamo stvari u svoje ruke.” Isus je, s druge strane, učinio volju Oca i izabrao križ. To se činilo kao neuspjeh, ali križ je donio otkupljenje.”
Biskup Mutsaerts rekao je da su ljudi napustili Crkvu u posljednjih 60 godina “jer ih je Crkva iznevjerila”.
“Da”, kaže Crkva, “predani smo okolišu, klimatskim promjenama, raznolikosti, siromašnima i sličnim pitanjima.” Na to se stavlja veći naglasak nego na dostojanstvenu liturgiju, na sakralnost, na poziv na obraćenje i na davanje prioriteta spasenju duša. Ljudi zaboravljaju da je upravo to ono što ljudima daje hranu koja im je potrebna za istinsko vršenje djela milosrđa.
“Od 1960-ih Crkva je prikazivala vjeru kao smiješnu, više ne navodeći njezinu jezgru”, rekao je biskup. “Pogledajte liturgijsko zlostavljanje koje je postalo normalno. Redovito me teroriziraju zborovi koji pjevaju samo najboljih pop pjesama. Jednom sam doživio zbor, u pratnji benda, pjevajući isključivo pjesme Bruce Springsteena. Na kraju mise bilo mi je jasno: nikada više nećemo vidjeti te krizmanike u crkvi.”
Na drugoj misi za krizmu, svećenik je odbio dati Pričest krizmaniku jer ga je želio primiti na jeziku. To je zapravo klerikalizam: svećenik donosi svoja pravila i nameće ih vjernicima”, nastavio je.
To je problem Crkve od Drugog vatikanskog koncila: Crkva ne uči ono što Evanđelje uči. Bojimo se naviještati katoličke stavove. Koji svećenik još uvijek govori o “spasenju” i “opraštanju grijeha”? Mi se radije distanciramo od toga. Ispričavamo se za kolegu koji moli ispred klinike za pobačaj.”
“Papa je zabranio tradicionalnu latinsku misu u Chartresu i Notre Dameu i dodao LGBT hodočašće u programu Svete godine – sve u istom tjednu”, naglasio je nizozemski biskup.
Toliko težimo “slobodi i sreći”, ali u praksi se čini da to dovodi do razočaranja i nezadovoljstva. Ono što je potrebno su norme i vrijednosti koje dijelimo. Odakle to dobivamo? Norme i vrijednosti koje se primjenjuju na sve i u svakom trenutku. Da, postoji istina koja vrijedi za sve. I da, možemo to znati. Sokrat, Platon i Aristotel su to već znali. Ovaj prirodni zakon ima nadnaravno podrijetlo o kojem sekularni svijet ne zna ništa.
Rekao je da je “dijalog sa svijetom” otvoren na Drugom vatikanskom koncilu naveo mnoge u crkvenoj hijerarhiji da “relativiziraju ili čak poriču bezvremenske istine Crkve”.
Te istine “postale su samo izmišljotine mašte Tomista i drugih zastarjelih teologa.”
To je dovelo do potpuno horizontalnog prijevoda Evanđelja. Metafizika je odbačena, a fokus je bio isključivo na zajednici. Rezultat je ravna liturgija u kojoj više nema mjesta za grijeh i oprost. Krivnja je prebačena na druge”, rekao je biskup Mutsaerts.
U današnjoj Crkvi, barem u zapadnoj Europi, mainstream stajalište kaže da bi “trebalo raditi na socijalnoj pravdi, u pučkim kuhinjama, te biti u akciji”, nastavio je.
“Da, uglavnom u akciji. Borimo se protiv diskriminacije i rasizma te sudjelujemo u socijalnoj raspravi o klimatskim promjenama. Mi smo prirodno inkluzivni i raznoliki i vijorimo zastavu duginih boja. Naravno, ne govorimo o pobačaju, eutanaziji i sakaćenju [takozvanih] transrodnih osoba. Razlika između svetog i profanog potpuno je nestala.”
“Mladi su to posebno dobro osjetili i glasovali su svojim nogama, to jest, prestali su dolaziti na misu”, rekao je biskup. “Ako je liturgija nekoherentan nered, ako se od vas ne traži da reorganizirate svoj život, ako su oprost i grijeh zabranjene riječi, što onda radite tamo?”
“Dobra liturgija, jasnoća i toplina čine razliku. Mladi traže odgovore na pitanja.”
“Nije ni čudo da mladi ljudi gladni značenja, opraštanja i istine uopće nisu zainteresirani za Laudato Si’, Fiducia Supplicans i sinodalnost”, dodao je biskup.
“Župe i biskupije koje misle da su usredotočene na to ne privlače mlade. Gdje ih nalazite: u župama koji su jednostavno tradicionalna, gdje je sveta misa još uvijek sveta misa, gdje je sveto u prvom planu, gdje je liturgija jasno odvojena od svjetovnog. Tamo ćete otkriti stvari koje prije niste znali. To je pokret prema ljepoti, istini, svetosti, prema pobožnosti, prema mjestima gdje se nudi sakrament ispovijedi i moli krunica. Tu vidim obitelji, tu vidim mlade ljude, tu vidim budućnost Crkve.”
