Njegovi su roditelji, naime, izgubili pravnu bitku, iako su se obratili čak i sudu u Strasbourgu, i nisu mogli, o vlastitom trošku, podvrći dijete eksperimentalnom liječenju. U cijeloj su Europi organizirana molitvena bdijenja za Charlieja.
Slučaj engleskoga mališana i njegovih roditelja sve nas pogađa zbog velikog tereta boli – tim je riječima nadbiskup Paglia izrazio svoju blizinu roditeljima, i svima koji su ga liječili i borili se s njim, te spomenuo i priopćenje katoličke Biskupske konferencije Engleske i Walesa.
U tom se priopćenju ističe – napomenuo je nadbiskup – da se ne može nikako počiniti bilo kakva gesta koja namjerno prekida ljudski život, uključujući i prekid hidracije i parenteralne prehrane, odnosno unosa vode i hrane. Istodobno – dodao je nadbiskup – valja, nažalost, prepoznati i granice onoga što se može učiniti, ali sigurno u okviru skrbi o bolesniku koji treba nastaviti živjeti sve do prirodne smrti.
Podsjetivši na encikliku „Evangelium Vitae“ svetoga Ivana Pavla II., nadbiskup Paglia je istaknuo da moramo učiniti sve što može pomoći zdravlju osobe, ali istodobno i priznati granice medicine. Stoga valja izbjegavati svaku prekomjernu ili nepodnošljivu terapijsku upornost. Osim toga, prije svega treba poslušati i poštovati želju roditelja – istaknuo je nadbiskup – i istodobno valja i njima pomoći shvatiti teško stanje u kojemu se nalaze, te ih se stoga ne može ostaviti same u donošenju tako bolnih odluka.
Kada se prekine terapeutska veza između pacijenta (u ovom su slučaju to njegovi roditelji) i liječnikâ, sve postaje mnogo teže, i dolazi se u situaciju da se mora krenuti pravnim putom, uz rizike ideološke i političke intrumentalizacije, koju valja uvijek izbjegavati, kao i medijske buke koja je katkada žalosno površna – istaknuo je na kraju nadbiskup Paglia.
