„Prije nekoliko mjeseci, na zahtjev Dikasterija za kauze svetaca, provedena je anketa, u kojoj se razgovaralo sa svim postulatorima kauze svetaca iz svih biskupija, te je napravljen popis od još 4000 mogućih blaženika… Kada ovaj posao bude gotov, a mi ćemo ga završiti za četiri godine, bit će 7 500 mučenika, uzdignutih na čast oltara“, objasnio je vlč. Martín de la Hoz, ravnatelj Ureda za kauze svetaca u Opus Deiu, prenosi nedjelja.ba.
Svećenik je to, kako prenosi CNA, naznačio u Madridu tijekom predstavljanja knjige Hogares de amor y perdón II (Domovi ljubavi i oprosta II), koju je objavila udruga Enraizados en Cristo (Ukorijenjeni u Kristu), koja sadrži svjedočanstvo 23 obitelji koje su se istaknule požrtvovnošću i vjernošću svojih članova do davanja života.
Vlč. Martín je naglasio kako je „najimpresivnije to što je mučeništvo tih 7 500 mučenika, blaženika, dokumentirano, a kazuje da su ubijeni iz mržnje prema vjeri, ali da su umrli praštajući“.
Također je spomenuo da je „prva kongregacija tj. današnji dikasterij koji je nastao u kršćanstvu, u Crkvi, bio Dikasterij za kauze svetaca“, kao što se može vidjeti u Djelima apostolskim, gdje stoji da „prva odluka Crkve je čuvanje sjećanja na mučenike“. Stoga je uputio kako se ne bez razloga, za vrijeme prvih kršćana „služila misa na grobovima mučenika“.
Porijeklo vjerskog progona u Španjolskoj u 20. stoljeću
Martín de la Hoz objasnio je kako proučavanje uzroka mučeništva u 20. stoljeću dovodi do razmatranja da je „sve krenulo u Cortesu [španjolskom parlamentu] iz Cadiza“ 1812., čiji ustav počinje riječima „'u ime Oca, Sina, i Duha Svetoga', ali ono što je uspostavljeno i zacrtano označava ono što se naziva liberalizmom“.
Tijekom 19. stoljeća „na vlasti su se izmjenjivali progresivni liberali i konzervativni liberali, koje u konačnici povezuje vrlo žestok progon Crkve. Kao da su se svo prosvjetiteljstvo i Francuska revolucija koji su se dogodili u srednjoj Europi odjednom slili u Španjolsku“, objasnio je svećenik.
„Ta mržnja koja je bila prisutna, koja se širila, bila stalna i kontinuirana prodirala je“ u slojeve intelektualaca, radnika, na selu, sve do vremena Druge Republike (1931. – 1936.)“, rekao je de la Hoz ističući kako je izbijanje Španjolskog građanskog rata bilo „nastanak nečega što se već događalo, jer se odvijalo kroz cijelo stoljeće. Zato je vrlo važno vratiti se sjećanju na mučenike, jer oni su ti koji će nam pomoći ponovo izgraditi jedinstveno društvo.“
Primjer oprosta
Među svjedočanstvima o oproštenju sabranim u Hogares de amor y perdón II, nalazi se jedno koje je ponudio Luis García Chillón, koji se sjeća svog ujaka, Hermenegilda Chillóna Cabrere, mučenika u gradu Talavera de la Reina u pokrajini Toledo, Španjolska.
