Trećega, ujedno posljednjeg dana skupa, u četvrtak 13. listopada, predavanje pod nazivom „Zašto se vjenčati u Crkvi?" održao je prof. dr. Ante Mateljan s KBF-a u Splitu. Izlaganje o smislu i značaju kršćanske ženidbe podijeljeno je, osim uvoda i zaključka, na četiri dijela.
U uvodu se upućuje na suvremenu situaciju sa slavljenjem sakramenta ženidbe, a u prvom dijelu na ključne elemente kršćanske antropologije, koja ljudsku osobu promatra pod vidom stvorenosti, grešnosti i pozvanosti na ostvarenje u ljubavi. U drugom dijelu govori se o otajstvu Crkve kao ljudskog zajedništva s Bogom, koje se ostvaruje na sakramentalan način.
U središnjem, trećem dijelu upućuje se na vlastitosti kršćanske, sakramentalne ženidbe, koje ona poprima od povezanosti s Kristom, iz čega proistječu učinci sakramenta. Na temelju odnosa s Bogom u vjeri, koji nadograđuje naravnu ženidbu, u četvrtom dijelu su protumačena dobra i zahtjevi sakramenta ženidbe (dobro supružnika, dobro djece i dobro vjere te otvorenost potomstvu).
Na kraju, u zaključku poanta je na tome da je slavljenje sakramenta ženidbe zapravo početna točka supružničkog života: s Bogom u kršćanski život. „Sklapanje kršćanske ženidbe označava i polazak na novu etapu životnoga puta, koja je obilježena intimnim zajedništvom života i ljubavi, u zajedništvu s Bogom. Onu ženidbenu privolu što je zaručnici očituju svjesno, slobodno i na zakoniti način pred svjedocima i službenikom Crkve, Bog prihvaća i milosno blagoslivlja. To što je na takav način započeto, na isti način može i trajati".
Dan ranije, u srijedu 12. listopada u popodnevnim satima predavanje pod nazivom „Zašto ići na misu?" održao je dr. Mateljan. Predavanje je oblikovano u izravnoj formi, većim dijelom u razgovornom obliku, a složen je od tri dijela. U uvodu je istaknuto pitanje preobrazbe nedjelje od „dana Gospodnjeg" u „slobodni dan" u postkršćanskoj kulturi.
Slijedila su tri pitanja od kojih svako tvori zasebni dio. Prvo glasi Zašto ideš na misu? te su predočene tri varijante postavljanja takvog pitanja: ruganje, čuđenje i upitanost. Drugo glasi: Zašto idem na misu? te se iznose tri moguća razloga: navika, potraga za svetim i traženje duhovnog oslonca u poteškoćama života.
Treće glasi: Zašto ići na misu? i odgovor sadrži razloge koje tumači kršćanska teologija, a oni su: Božja prisutnost koja se u povijesti ostvarila na osoban način u Utjelovljenju i nastavlja se među ljudima, posebno u otajstvu Crkve; sudioništvo u spomen-činu u kojemu se na sakramentalan način uprisutnjuje živi uskrsli Krist; suobličenje Kristu kroz međusobno darivanje kao čin najveće ljubavi.
Na kraju je autor istaknuo kako protivštine razne vrste ne bi trebale biti zapreka za sudjelovanje na nedjeljnoj misi, jer je sudjelovanje u euharistijskom slavlju pitanje autentičnosti kršćanske vjere i ljubavi. „Zašto idem na misu? Zato jer želim živjeti! Na misu idem jer se od mise živi! Jer se od Boga živi! Ići na nedjeljnu misu, nije to pitanje ispunjenja neke nerazumljive Božje ili ljudske zapovijedi. To čak nije niti samo pitanje pripadnosti zajednici Crkve.
To je daleko više: Ići na misu – to je pitanje vjere i ljubavi!", istaknuo je. Toga je dana bilo i pokorničko bogoslužje i misa, koju je predvodio predsjednik Vijeća HBK i BK BiH za hrvatsku inozemnu pastvu sarajevski pomoćni biskup Pero Sudar, a propovijedao je dr. Mateljan. Misno slavlje u četvrtak 13. listopada u jurarnjim satima predvodio je mons. Sudar, a propovijedao je dr. Alojzije Čondić.
Tijekom misnih slavlja pjevanje su na orguljama pratile Magdalena Ferenčina i Gordana Tunjić. Tijekom skupa razvila se plodna diskusija, poglavito tijekom okruglog stola posljednjega dana. Na kraju su prigodnu riječ uputili mons. Sudar i delegat za hrvatsku pastvu u Njemačkoj Ivica Komadina, koji su zahvalili sudionicima na svemu što čine za hrvatske vjernike u hrvatskih katoličkim misijama i zajednicama u zapadnoj Europi, te su ih pozvali i na buduće susrete.
