„Svi smo mi pred Bogom mali. A jednom u nebu, saznat ćemo da je među nama bilo i velikih. Sva sreća da mi njima tada nećemo biti zavidni, a oni nas neće gledati s visine.“ Fra Bonaventura Duda
Fra Bonaventura Duda istaknuti je biblijski prevoditelj i promicatelj duha Drugoga vatikanskog koncila. S franjevcem Zorislavom Lajošem pokrenuo je list Glas Koncila 1963. godine. Zajedno s Jurom Kaštelanom dijeli mjesto glavnog urednika hrvatskog prijevoda Biblije u izdanju Stvarnosti (1968.) te je s Jerkom Fućkom preveo Novi zavjet i priredio novi hrvatski Lekcionar (od 1969.). Sudjelovao je u osnivanju nakladničke kuće Kršćanska sadašnjost i Teološkog društva Kršćanske sadašnjosti (od 1968.). Dobitnik je znanstvene nagrade „Annales Pilar“Instituta društvenih znanosti „Ivo Pilar“ za 2004. godinu.
Bonaventura Duda rođen je u Rijeci 14. siječnja 1924. godine. Podrijetlom je s otoka Krka, iz mjesta Krasa, gdje je pohađao osnovnu školu (1929.-1933.). Nakon dva razreda građanske škole na Sušaku, pohađa u Varaždinu Franjevačku klasičnu gimnaziju (1935.-1944.). U Franjevački red stupa 14. kolovoza 1941. godine i tada uzima ime fra Bonaventura.
Studirao je na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu (1944.-1950.). Za svećenika je zaređen 15. siječnja 1950. godine, a u prosincu 1952. postiže gradus licencijata iz teologije. Od jeseni 1954. do lipnja 1957. nalazi se na poslijediplomskome studiju u Rimu, najprije na Antonianumu (1954.-1955.), gdje je doktorirao iz teologije, a potom na Papinskome biblijskome institutu (1955.-1957.), gdje je postigao biblijski licencijat.
