U tu posjetu su bila uključena njegova posjeta trima malobrojnim zajednicama katolika povratnika, prigodom kojih se njemački savezni poslanik mogao sagledati aktualnu situaciju Hrvata u ovoj zemlji i voditi brojne razgovore s domaćim ljudima u njihovim životnim situacijama.
„Ti susreti i razgovori nisu bili samo interesantni, nego prije svega dirljivi“, ustvrdio je Singhammer pri kraju posjete i razgovora s biskupom Komaricom i njegovim prvim suradnicima u biskupiji. On je u spomenutim zajednicama katolika vidio razrušene kuće, crkve i crkvene kuće, osjetio mnogo patnje domaćih ljudi, ali je također vidio ponovnu izgradnju i kuća i crkava, prilikom čega je Singhammer ustvrdio: „Zadaća je međunarodne politike, liječiti postojeće ratne rane, tako što će politika omogućiti nužne preduvjete za to ozdravljenje. Biskup Komarica stvara odlučujuće preduvjete.“
Biskupovi suradnici su izvijestili o njihovim zadaćama i poteškoćama. Pri tom je istaknuo direktor Caritasa dr. Miljenko Aničić, kako je još uvijek – kao i prije – potrebna pomoć za preživljavanje mnogih ljudi: „Država se ne brine za ljude. Nezaposlenost se kreće još uvijek preko 50%. Bez potpore od strane Caritasa mnogim obiteljima je nemoguće obnavljati kuće. ali, mi nemamo više novca, da bismo trajno pomagali izgradnju poručenih kuća“.
Vinko Laštro, predsjednik Udruge „Nazaret“, koja je član saveza udruga prognanih Hrvata s područja entiteta Republika Srpska u Bosni i Hercegovini, potužio se da ne postoje mogućnosti ostvariti pravno na privatno vlasništvo i na obnovu. Osim toga, ne postoji sigurnost i omogućavanje održivog, osiguranog povratka. „To je razlog zašto se većina do sada nije vratila“, naglasio je Laštro. Nadodao je da odgovornost za to ima Vlada RS, ali i Vlade države BiH, kao i međunarodna zajednica.
Mons. Ivica Božinović je izvijestio visoku delegaciju o dragocjenom radu Opće gimnazije pri KŠC u Banjoj Luci te brojnim uspješnim ljudima u zemlji i u inozemstvu, koji su završili tu gimnaziju. Spomenuo je i trajne poteškoće, koje prate rad škole, izrazivši nadu da će ona i dalje moći donositi dobre plodove.
Dopredsjednik Singhammer nije krio svoje oduševljenje zbog svega pozitivnog što je čuo i pohvalio je napore biskupa Komarice i njegovih suradnika što je situacija katolika i ljudi u BiH poznata i međunarodnim krugovima.
Po završetku službenog pohoda dopredsjednika Njemačkog saveznog Parlamenta Singhammera, biskup dr. Franjo Komarica uputio je priopćenje za javnost, koje donosimo u cijelosti:
Priopćenje za tisak
prigodom zvanične posjete potpredsjednika Njemačkog Saveznog Parlamenta Johannes-a Singhammer-a (član saveznog parlamenta/ član CSU) biskupiji Banja Luka u BiH
Premalo je političara u svijetu, koji donose važne odluke, a koji se odvaže na put u Bosnu i Hercegovinu, kako bi se osobno na licu mjesta informirali o situaciji u ovoj zemlji. Posebno o uvjetima života u Republici Srpskoj. Utoliko je značajnija ova zvanična posjeta potpredsjednika Njemačkog Bundestaga (Parlamenta), Johannes-a Singhammer-a, Biskupiji Banja Luka danas, 25. 05. 2017., koja je uslijedila na osobni poziv banjolučkog biskupa. Za to izražavamo našu posebnu zahvalnost.
Vrlo smo radosni i zahvalni radi ove zvanične posjete.
Time je Potpredsjednik Parlamenta ispunio svoje obećanje, koje je dao u zajedničkom razgovoru u Berlinu između njega, gosp. Winfrieda Gbureka, njemačkog novinara iz Hannovera i promatrača događaja u BiH, i banjolučkog biskupa.
Bolna i dramatična iskustva domaćih katolika, da su katolici u Bosni i Hercegovini, ciljanim iskorjenjivanjem danas fizički najugroženiji dio Katoličke Crkve na cijelom europskom kontinentu, je odlučjujući povod za poziv Potpredsjedniku Njemačkog
Parlamenta da osobno i zvanično posjeti ovo područje. Sve ovo treba promatrati polazeći od činjenice, da se Katolička Crkva u ovim područjima u prošlosti i sadašnjosti neustrašivo i dosljedno zauzimala za obranu dostojanstva čovjeka, njegove bogolikosti i temeljnih ljudskih prava.
Potpredsjednik Singhammer je, prema vlastitoj želji, zajedno s nama posjetio mjesta Majdan, Mrkonjić Grad i Liskovicu. Tamo je razgovarao s predstavnicima malog broja domaćih katolika – povratnika, koji nisu prestali vjerovati u mirnu budućnost u njihovoj domovini Bosni i Hercegovini. Nakon toga razgovarao je u Biskupskom ordinarijatu u Banjoj Luci s biskupom Komaricom, njegovim najbližim suradnicima, kao i s predstavnicima udruga prognanih Banjalučana.
Svi oni polažu svoje velike nade u pomoć i zalaganje odgovornih u Saveznoj Republici Njemačkoj. Žele da ti odgovorni, zajedno s drugim europskim državama, porade na smirivanju bura baruta – Bosne i Hercegovine, da se založe za poštivanje ljudskih prava, posebno za ravnopravnost svih etničkih grupa stanovništva u ovoj zemlji, da potiču proces demokratizacije zemlje, sprečavanje korupcije i stranačkih interesa. Nadati se je da će na taj način prvenstveno mlađa generacija u ovoj zemlji moći crpiti nadu i prepoznati perspektive za budućnost, kako bi se spriječilo da još više ljudi napusti zemlju.
Već 25 godina poslije rata Daytonski mirovni sporazum predstavlja stalni izvor nesigurnosti i ujedno i opasnost za mir. Ipak najveću štetu je taj sporazum nanio pripadnicima domaćeg hrvatskog naroda odnosno ovdašnjim članovima Katoličke Crkve.
Ne samo da je ta brojčano najmanja grupa, po broju žrtava u ratu najviše stradala, nego su Hrvati bili i žrtve Daytonskog mirovnog sporazuma. Kao konstitutivni narod, u nekim dijelovima zemlje nemaju čak ni prava manjina. Zato traže da, kao najstariji narod u Bosni i Hercegovini, u pravima i obvezama budu na cijelom teritoriju zemlje izjednačeni s druga dva naroda.
Prema crkvenim statistikama nedostaje na cijelom državnom području Bosne i Hercegovine u usporedbi s vremenom prije rata više od 45% tog naroda. U entitetu Republika Srpska, što čini gotovo polovinu države, zbog etničkog čišćenja i dugotrajnog sprečavanja povratka prognanih katolika, tj. hrvatskog stanovništva, nedostaje više od 90% tog naroda u usporedbi s njegovim brojem iz vremena prije rata.
Za vrijeme proteklih godina biskupija Banja Luka je zahtijevala dosljednu i striktnu provedbu aneksa 7 mirovnog Daytonskog sporazum, koja bi svim prognanicima i izbjeglicama osigurala uvjete za njihov siguran povratak i održiv ostanak. Opće je poznato da je od svih dosadašnjih donatorskih akcija za obnovu najmanje pomoći (ca. 3%!) dodijeljeno prognanim Hrvatima. Posebno malo prognanim Hrvatima s područja Republike Srpske, gdje su rezultati njihova trajnog povratka katastrofalni.
Naša je Biskupska konferencija često isticala činjenicu da je spomenuti Mirovni sporazum zaustavio prolijevanje krvi, ali stanovnicima zemlje nije donio pravo i pravdu. Naprotiv, stvarao je među domaćim strankama i političarima trajni politički razdor. Taj razdor čini državu Bosnu i Hercegovinu nestabilnom i uskraćuje joj njenu europsku perspektivu. To pak ugrožava neposredno i njezine susjedne države.
Rat, koji je protjerao iz njihovih kuća stotine tisuća naših sugrađana, i koji je uništio njihove živote i imovinu, projekt je države ili država. Radi toga mora i obnova kuća, povratak i omogućavanje uvjeta za normalni život isto tako biti projekt države ili država.
Mnoge pozive su predstavnici Katoličke Crkve u Bosni i Hercegovini uvijek iznova upućivali na adrese domaćih i međunarodnih političara, da se odlučnije i zajednički založe oko Ustrojstva države s garancijom svih temeljnih ljudskih i građanskih prava i sloboda, osobnih i kolektivnih, u svim dijelovima zemlje. Uporno su upozoravali na opasnost, da će samo djelomična ili kratkotrajna ustavna rješenja imati za posljedicu nove nepravde i dovesti još više u pitanje opstanak međunarodno priznate države Bosne i Hercegovine, ali isto tako i ostanak domicilnih naroda u nekim njezinim dijelovima.
I ovog puta ponavlja, kao predstavnik Katoličke Crkve u ovoj biskupiji, našu moralnu obvezu, zalagati se da se svim građanima ove tako dugo gažene i ponižavane zemlje, pa tako i ovdašnjim katolicima, mora osigurati pravo na oblikovanje vlastite budućnosti, kao što je to slučaj u svakoj drugoj suvremenoj, europskoj, naprednoj i funkcionirajućoj, pravno uređenoj zemlji, a što je, nažalost, kroz sve ove poratne godine ovoj državi bilo onemogućeno.
Svjedoci smo, da se nastavlja – čak i da se povećava nesigurnost fizičkog opstanka Katoličke Crkve u Bosni i Hercegovini – usprkos neumornim nastojanjima crkvenog vodstva da ona u takvoj politički i pravno nestabilnoj zemlji djeluje kao nužni stabilizator pravednog i trajnog mira.
Kao domaći katolički biskup, biskup Banjolučke biskupije, poziva sve odgovorne da se zauzmu za provođenje ustavnih promjena na osnovi federalizma, decentralizacije, supsidijarnosti kao i legitimnog predstavljanja svojih konstitutivnih naroda i nacionalnih manjina.
Kao jedan od službenih predstavnika Katoličke Crkve u Bosni i Hercegovini pozivam i ovaj puta predstavnike vrlo utjecajne europske države – SR Njemačke da se učinkovito, politički, pravno i materijalno uključe u izgradnju istinske jednakopravnosti na cijelome području države među pripadnicima sva tri konstitutivna naroda: Bošnjaka, Srba i Hrvata.
On se pridružuje i ovaj put svima onima, koji se trude donijeti konačni, jedinstveni Ustav Bosne i Hercegovine – jedan za cijelu zemlju – umjesto dosadašnja četiri različita ustava.
Radi toga pozdravljamo i podupiremo več više puta spominjani izvještaj Europskog Parlamenta od 20. veljače 2017, o aktualnoj situaciji u Bosni i Hercegovini, u kojem je iskazana spremnost da se državi Bosni i Hercegovini pomogne u okviru procesa stabilizacije i priključenja europskim strukturama učinkovitije nego u proteklim godinama.
Još jednom izražavamo duboku zahvalnost gospodinu potpredsjedniku njemačkog Bundestag-a, Johannesu Singhammeru, s uvjerenjem da njegov službeni posjet Banjolučkoj biskupiji neće iznevjeriti opravdana očekivanja za mnoge obespravljenih ovdašnjih katolika, sugrađana naše domovine Bosne i Hercegovine.
Banja Luka, 25. svibnja, 2017.
dr. Franjo Komarica,
biskup banjolučki
TABB
