Svečano Euharistijsko slavlje u katedrali Presvetog Srca Isusova u Skopju na blagdan sv. Majke Terezije, 5. rujna 2018. predvodio je pomoćni biskup vrhbosanski mons. Pero Sudar u zajedništvu s mjesnim ordinarijem mons. Kirom Stojanovim i uz koncelebraciju svećenika Skopske biskupije i Strumičko-skopske eparhije. Bio je to vrhunac duhovno-kulturne manifestacije „Dani Sv. Majke Terezije“ koja je započela 3. rujna u glavnom gradu Makedonije, javlja Katolička Tiskovna Agencija BiH.
Misno slavlje započelo je procesijom oko skopske katedrale u kojoj su nošene relikvije sv. Majke Terezije. U svojoj pozdravnoj riječi na početku Mise biskup Stojanov kazao je da dani sv. Majke Terezije polako postaju tradicija. „Od nekoliko događaja ovi dani u Skopju i ovaj događaj, ova Euharistija od posebne je važnosti. Zašto? Zato što se događa u njezinom rodnom gradu Skopju, što nas podsjeća na korijene iz kojih je izrasla Majka Terezija. Nikad ne smijemo zaboraviti da je ona rođena ovdje, da je krštena ovdje i da je temelje svoga kršćanskog iskustva stekla ovdje. Sve ljudi, a posebno nas u Skopju ova činjenica obvezuje da sa spominjanjem, molitvom i zahvalnošću postojano činimo živom među nama. Kad netko dolazi u Skopje treba da iskusi da je ovo grad sv. Majke Terezije. Predstavlja mi osobitu čast i radost da vas pozdravim sve vas ovdje prisutne. S dubokim poštovanjem među nama pozdravljam svoga subrata i predvoditelja ove euharistije preuzvišenog gospodina mons. Peru Sudara. Oče biskupe, radosno vas pozdravljam u ime ove naše mjesne Crkve koja se okuplja u Skopju i koja mi je povjerena da je u ime Isusovo u biskupskoj službi predvodim. Uvedite nas u ovo euharistijsko slavlje“, kazao je biskup Stojanov.
Pozdravljajući na početku prigodne propovijedi biskupa Stojanova, svećenike, redovnice i sve vjernike u katedrali, biskup Sudar je istaknuo da Misno slavlje predstavlja „najuzvišeniji čin Božje ljubavi prema čovjeku i najuzvišeniji čin ljudske vjere i povjerenja u Boga“ te da „u otajstvu Kruha i vina živi Bog nam se daje za hranu, prije toga svojom Riječju Bog želi prosvijetliti naš duh kako bismo hrabrije i radosnije nosili i podnosili križeve“. Osvrćući se na čitanje iz knjige proroka Izaije, koje govori da sve što Bog čini i daje čovjeku, daje mu preko čovjeka, biskup Sudar je primijetio da čovjek spozna da ima srce tek kada počne osjećati bol. „Nije moguće da sve tako savršeno funkcionira, u prirodi, a onda samo s jednom suzom u okom, rastanemo se od svega i sve nestane“, kazao je biskup Sudar koji je potom podsjetio na riječi pape Franje prema kojima vjernik ima „toliko mnoštvo zagovornika, počevši od patrijarha, svetaca, Majke Božje koji ga zagovaraju u njegovoj mučnoj borbi, u djetinjom odnosu s Bogom“.
„I papa Benedikt je govorio: Vjernik nikad nije sam“, podsjetio je biskup Sudar dodajući da upravo proslavom spomendana Majke Terezije „Crkva Katolička po cijelom svijetu, a posebno ova katedrala pije s vrela jednog od takvih svjedoka današnjice“. Prisutne vjernike potaknuo je da razmišljaju o primjeru sv. Majke Terezije, na trenutak se zaustave i očima i dušom djeteta zagledaju se „u taj sjajni lik, u tu veličinu Božje milosti u životu jedne žene“ kako bi se na svom putu, u svom nastojanju življenja vjere, ohrabrili i nadahnuli. „Ova svetica je prije ravno 70 godina otkada je zaogrnuta u jednostavno odijelo indijskih djevojaka krenula među najsiromašnije među siromasima. U nepunih 50 godina gorušičino zrno toliko je uzraslo, toliko se razvilo. Pitamo se pred ovom velikom sveticom kako je moguće, kad mi svoje slabosti, svoje nemogućnosti i sporosti srca, kada taj lik promatramo, pitamo se kako je moguće. Moguće je jedino ako čovjek, duša istinski povjeruje u ove tri istine: Mene je Bog stvorio, jer me voli. Sve mi je dao i daje s ljudima i preko ljudi i Bog koji se poistovjetio s čovjekom susrest će me u liku čovjeka. I susrest ću Boga preko čovjeka. To je temeljna vjera Majke Terezije. Kao što se Bog utjelovio, tako se i vjera i ljubav ove velike žene morala utjeloviti. I ona se utjelovila u dvije temeljne istine u koje je ona posebno zaogrnula svoju ljubav. Njezina želja ugasiti žeđ Isusa za ljudima. Bog je žedan čovjeka, velika tajna naše vjere. Bog je žedan mene i tebe, naše ljubavi. Ona je rekla: Moja ljubav, moj odgovor na Božju ljubav bit će nastojanje utažiti žeđ Božje ljubavi za čovjekom. A onda na drugoj strani kazala je danas su ljudi, kao i u cijeloj povijesti gladniji poštovanja i ljubavi nego kruha. Kruh može napuniti stomak, ali kruhom se ne može nahraniti duša i srce. Snagom ove ljubavi prema Kristu nositi Boga ljudima gladnim poštovanja i ljubavi, kako bi ih vodila Bogu jedinom izvoru gdje se može gasiti ta žeđ“, kazao je biskup Sudar podsjetivši da je ova svetica toliko velika, da ju je veliki sveti Ivan Pavao II nazvao lijepom, fantastičnom slikom: Majka Terezija je doslovna ikona Milosrdnog Samaritanca“.
„U kakvim god životnim uvjetima da jesmo, imamo pravo živjeti ponosno i radosno, nositi ponosno i strpljivo svoj križ znajući tko nas voli, tko nam daje snagu... Svi mi volimo svoje, to je normalno, i papa Franjo kaže: čovjek koji ne pripada srcem i dušom svome narodu, ne može biti potpuno čovjek. Ali čovjek koji poput Majke Terezije ima ljubavi prema svom narodu, ali to je tek uvjet da ima ljubavi prema svakom čovjeku i prema svakom narodu jest poziv svima nama. Čovječe, budi ponosan na ono što jesi, ali budi otvoren i voli sve ljude u onom što oni jesu. Ovo je začetak, ovo je sjeme kraljevstva Božjeg, to je snaga koja nas sve skupa može voditi do Vječnosti gdje boravimo vjerujemo sveta Majka Terezija. Utecimo joj se, ponesimo joj sve naše potrebe. Ova moćna zagovornica zna kako će prenijeti i predati onom Božanskom srcu, a to je naučila ovdje. Moje srce sve i u svemu pripada Isusu i nas poziva da tako činimo“, kazao je na kraju homilije biskup Sudar.
Nakon popričesne molitve okupljena vjernička zajednica izmolila je molitvu na nakanu sv. Majci Tereziji. Djeca iz župe uručila su biskupu Sudaru ikonu Blažene Djevice Marije u znak zahvalnosti za dolazak i riječ ohrabrenja.
