„I Riječ je tijelom postala i nastanila se među nama. U njoj bijaše život i život bijaše svjetlo ljudima.I Svjetlo svijetli u tami i tama ga ne obuze (…) Svjetlo istinito, koje rasvjetljuje svakog čovjeka dođe na ovaj svijet (…) Svima koji ga primiše dade vlast da postanu djeca Božja“ (Iv 1,14.4-5.9.12).
To su poznate riječi s početka Evanđelja Sv. Ivana, apostola i evanđelista. Slušamo ih na dnevnoj božićnoj misi. One sadrže bit tajne utjelovljenja Sina Božjega i početak Božjeg obećanog djela spasenja čovjeka i cijelog ljudskog roda.Ujedno su i bît sadržaja same svetkovine Božića.
O značenju ove iznimnovažne Božje poruke želim – u radosnoj prigodi ovogodišnjeg Božića, najradosnije kršćanske svetkovine – s vama zajedno razmišljati.
Što je i tko je temelj kršćanstva?
Najprije želim podsjetiti kako kršćanstvo nije prije 2 000 godina započelo nekim dekretom, proglasom nekog tadašnjeg najmoćnijeg zemaljskog vladara, niti nekog osobito mudrog i utjecajnog filozofa ili filantropa – čovjekoljupca. Kršćanstvo se temelji na jednoj jedinstvenoj riječi – vječnoj Riječi Božjoj koja je dragovoljno ušla u ograničeno vrijeme ljudske povijesti.
Ona se utjelovila. Postala je konkretnim čovjekom, povijesnom osobom, Isusom, sinom Božje posebne izabranice, Bezgrješne Djevice Marije, rodom iz gradića Nazareta, u Galileji, rimskoj pokrajini na današnjem Bliskom istoku.
Rođenje te vječne Božje riječi, u obličju nejaka djeteta u najbjednijim okolnostima i za tadašnje vrijeme – u štali za ovce betlehemskih pastira – pokazat će se kao najpresudniji događaj za cijelu ljusku povijest, za život svakog čovjeka i za svaki narod na zemaljskoj kugli.
Utjelovljeni Sin Božji – Isus Krist preuzeoje jedinstvenu, spasonosnu ulogu za cijeli ljudski rod i treba ju, a i želi ju izvršiti za „svakog čovjeka“ (usp. Rim 5,18-19).
Izričemo to u jednoj omiljenoj božićnoj pjesmi ovim riječima: „Svako svijeta stvorenje sada ima veselje, Božje štujuć' rođenje od Djevice Marije.“ Taj „željni sviju Spasitelj, svijeta razveselitelj“, kako mu kličemo u božićnoj pjesmi, u stanju je raspršiti svaku tamu besmisla ljudskog života, tamu beznađa, grijeha i smrti.Nikakva ga tama ne može ugroziti, ne može ga obuzeti, niti ga onemogućiti u njegovu jedinstvenom, spasavajućem djelovanju u povijesti ljudskog roda.
Potreban je i ljudski odgovor
Da to Kristovo spasavajuće djelovanje urodi spasonosnim plodom kod svakog čovjeka, potrebno je da čovjek u svojoj vjeri prihvati osobu Isusa Krista, kao svoga Spasitelja, i to u njezinoj cjelokupnosti!To znači: od njegova rođenja u betlehemskim jaslicama do njegova žrtvovanja razapinjanjem na golgotskomkrižu, te do njegova slavnog Uskrsnuća i Uzašašća na Nebo svome Ocu i do slanja obećana Duha Svetoga njegovim učenicima, tj. članovima njegove Crkve.
Takvo prihvaćanje, tj. takav odgovor nas ljudi na Božji jasni i jedinstveni„govor“ u događaju utjelovljenja njegovaJedinorođenog Sina,čini nas Božjom djecom i ujedno „baštinicima vječnog života“, kako to naglašava Sveti Pavao apostol u poslanici svome učeniku, biskupu Titu, a što slušamo na božićnoj misi zornici (Tit 3,7).
Vjerovati u Božje utjelovljenje znači biti osvjedočen da je vječnom, svemogućem i živom Bogu jako stalo do svakog čovjeka, do nas ljudi svih vremenâ i svih narodâ – i to unatoč beskrajnu razmaku koji zjapi između Njega, našeg Stvoritelja, i nas ljudi, njegovih stvorenja. Bogu je stalo do naše vječne sreće, našeg vječnog života, iako dobro zna da smo mi svojom krivnjom zaprljani grijehom i onesposobljeni tu sreću i taj život postići.
Sin je Božji svojim utjelovljenjem i ulaskom u našu ljudsku povijest došao nas ljude zamoliti da budemo njegova braća; da od njega učimo biti Božja djeca.A kao Božja djeca trebamo ljubiti svoga nebeskog Oca, njemu se povjeravati i u njegove ruke stavljati sav svoj život. Isus nam je ujedno ukazao na ono najvažnije što nam je nedostajalo kao prognanim iz raja sinovima Evinim.Kao prognanici iz raja bili smo osuđeni na smrtonosnu osamljenost, odvojeni, ne samo od svoga Stvoritelja, od Izvora svoga postojanja, nego i – kao ljudi – jedni od drugih i od svih drugih stvorenja koja su trpjela i trpe zbog fatalna čovjekova odbijanja Božje ljubavi i prijateljstva.
Bit svetkovine Božića
Što znači slaviti vjerodostojno, ispravno stvarnost rođenja Spasitelja svijeta Isusa Krista – ašto je bît slavljenja svetkovine Božića?
Znači svjesno se izložiti neuništivom, spasonosnom svjetlu Božjeg milosrđa i ljubavi.
Znači biti i sâm prožet tim usrećujućim svjetlom Božjeg sinovstva i biti u stanju rasvijetliti raznovrsne, oko nas aktualne, tame sebičnosti, isključivosti, preziranjâ, obmanâ, laži, prijevarâ, nepravdi, neizvjesnosti, tjeskoba i straha pred budućnošću.
Znači svojim životom svakodnevno pokazivati drugima oko sebe otvorenost za život, zalaganje za život, solidarnost sa svakim životom, osobito ljudskim.
Znači oslanjati se na Božju zajamčenu nam pomoć, kako bismo mogli prepoznati utjelovljena Sina Božjega koji se solidarizirao s osobom svakog čovjeka bez razlike. A to je najpresudnije za naše spasenje i za našu sretnu vječnost, kako nas poučava sâm Isus, naš Spasitelj riječima: „Što god ste i koliko god ste učinili jednom od ove moje najmanje braće, meni ste učinili ... Dođite, blagoslovljeni Oca mojega, i primite u posjed kraljevstvo koje vam je pripravljeno od postanka svijeta“ (usp. Mt 25,40.34).
Znači svjesno primiti od Boga ponuđeni nam mir s njime i taj mir širiti usvojoj obitelji, u svojoj životnoj sredini!Kad čovjek dopusti da ga obasja sjaj Božje istine o vrijednosti u Božjim očima svake ljudske osobe, on je onda kadar biti odvažan mirotvorac. On će se zalagati za mir koji nije samo odsutnost oružanih sukoba, nego je zajednički život ljudi u jednom pravedno uređenu društvu u kome se ostvaruje istinsko dobro za svakog pojedinca!
Slaviti vjerodostojno Božić znači biti radostan i ispunjen nadom u definitivnu pobjedu Božje istine, Božje pravde, Božjeg milosrđa, dobrote i ljubavi.
Znači,ne samo jednom godišnje, nego svakodnevno istinski doživjeti i proživljavati usrećujući sadržaj svetkovine Božića!
Neki suvremeni, nametnuti nam, božićni običaji zapravo zasjenjuju i guše onaj jedini, pravi smisao i Božića i utemeljena radovanja i nade nas kršćana! Kršćanski, pa i božićni običaji, bez vjere i vjerodostojnosti, ne predstavljaju ni kršćanstvo ni Božić Biblije. Jer, kršćanstvo je utemeljeno na definitivnom ostvarenju nauma Boga Stvoritelja da spasi od vječne propasti svoje ljubljeno stvorenje – čovjeka – utjelovljenjem njegova Jedinorođenog Sina koji je trajno i posvuda među nama, miljenicima Božjim!
Svima vama, draga braćo i sestre u Kristu Spasitelju svih ljudi, želim od srca da vam vjerodostojno slavljenje Božića uspije i ove i svih idućih godina vašeg zemaljskog hodočašća prema sretnoj vječnosti koju nam je omogućio utjelovljeni Sin Božji, Isus Krist!
Čestit vam Božić, sveto Isusovo porođenje temirom Božjim i obiljem Božjeg blagoslova ispunjenu Novu godinu spasenja 2023!
