Od 14. veljače, edikt nosi potpis nadbiskupa Santa Fea jer je časna sestra živjela u karmelićanskom samostanu koji se nalazi na području njegove nadbiskupije od 1997. do 2016., godine svoje smrti, prenosi CNA.
Njezino svjedočanstvo “ljubavi i povjerenja u Isusa Krista, čak i usred najtežih kušnji, probudilo je u mnogim srcima želju za većom predanošću kršćanskom životu”, stoji u ediktu.
Njezino svjedočanstvo “ljubavi i povjerenja u Isusa Krista, čak i usred najtežih kušnji, probudilo je u mnogim srcima želju za većom predanošću kršćanskom životu”.
Tako je “nakon što je tijekom godina rasla njezina reputacija svetosti i znakova”, početak preliminarnog procesa za otvaranje njezine kauze za kanonizaciju odobren nakon što je postulator, fra Marco Chiesa, to službeno zatražio.
Tko je bila sestra Cecilija od Svetog Lica?
Cecilia María Sánchez Sorondo rođena je 5. prosinca 1973. u San Martín de los Andes u pokrajini Neuquén, Argentina. U dobi od 24 godine ušla je u samostan bosonogih karmelićanki u gradu Santa Fe, dobivši ime Cecilia María od Svetog Lica.
Bila je otvorena, spontana, sretna i utjelovljena u svom životnom prijateljstvu s Kristom i ljubavi prema drugima. Posvetila se molitvi i kontemplativnom životu, svirala je violinu, a bila je poznata po svojoj dobroti i trajnom osmijehu.
Dijagnosticiran joj je rak jezika, a bolest joj se pogoršala zbog metastaza na plućima. stoga je morala biti hospitalizirana. No, nikada nije prestala moliti i prinositi patnje koje je podnosila, uvjerena da će njezin susret s Bogom uskoro doći.
Njezina posljednja želja, koju je napisala na komad papira, bila je: “Razmišljala sam o tome kakav želim da mi bude sprovod. Prvo mala intenzivna molitva, a onda velika zabava za sve. Ne zaboravite moliti, ali ne zaboravite ni slaviti!”
Njezino svjedočanstvo i fotografije njezinih posljednjih dana obišle su svijet, pogotovo jer je svoj karakterističan osmijeh zadržala sve do trenutka smrti, koja se dogodila u Buenos Airesu 23. lipnja 2016. godine.
