Primjerice, u početku se ukazivala više puta nadan, čaki noću, a kad su vidioci išli u školu, onima koji su nastavu pohađali posljepodne, ukazivala se oko 9 sati ujutro.
"Uvijek se za Gospin dolazak pripremam molitvom krunice", kaže Ivan. "Kako se približava trenutak njezina dolaska, u svom srcu sve jače osjećam njezinu blizinu. Katkad dođe 20 minuta do 18 sati, a katkad koju minutu prije ili poslije, ali to je trenutak kad moram kleknuti , a potom slijedi susret i razgovor s njom. To znači da svoja putovanja usklađujem s ukazanjima. Polazim rano ujutro da bi stigao na odredište i imao vremena za pripremu i ukazanje. Ne sjećam se da sam ikada imao ukazanje u avionu, autu niti na bilo kojem drugom mjestu koje ne priliči susretu s Gospom."
Mirjana, koja nema svakodnevna ukazanja, kaže da svakog 2. ukazanja ima oko 9, a svakog 18. ožujka oko 14 sati. "Ne kaže mi Gospa da ću ukazanje imati u točno određeno vrijeme, nego to jednostavno osjetim u sebi. Znam to zauvijek. Dokle god budem imala ukazanja svakog 2. u mjesecu, a ne znam dokad ću ih imati, znam da će biti oko 9 sati. I svaki put može biti posljednji. A ukazanja 18. ožujka imat ću dok sam živa", objašnjava Mirjana. Ukazanja nikad ne traju jednako dugo i nikad se ne može predvidjeti koliko će trajati. U prvim godinama trajala su dulje, po 10, 20 ili više minuta ("Možda zato što nam je tada imala puno toga više reći, i nama i narodu", rekla je jednom Vicka), a poslije po nekoliko minuta. No znala su biti i vrlo duga.
Iz knjige "Misterij Međugorja"
