Ovamo se ne dolazi da bi se vidjeli neki vidljivi znakovi, jer najviše što se može primjetiti u Međugorju jest naše obraćenje. Započeti jedan novi život, život s Bogom, i što je još važnije, ponijeti taj život svojim domovima, jer Međugorje ne prestaje ovdje, Međugorje se treba nastaviti živjeti u svojim domovima.
Nije važno reći: "Bili smo u Međugorju." Važno je da ostali prepoznaju duh Međugorja u nama, da vide Boga u nama i kako Bog djeluje preko nas. To je pravi primjer Međugorja, to je primjer koji Gospa traži od svih nas. Mogli bismo reći, iako je to za nekoga teško: Moramo manje pričati jezikom, a više svojim životom. Svi mi znamo dobro pričati, ali trebamo se upitati činimo li ono što pričamo.
Gospa je došla u Međugorje kao Kraljica Mira. Na početku nas je pozvala da molimo za mir, ali je rekla: "Draga djeco, ako nemate mira u svojim srcima, ne možete moliti za mir". Gospa uvijek kaže, u prvom redu molite za mir u svojim srcima. Što je ljepše nego kad čovjek ima mir u svome srcu, kad ima ljubav u svome srcu, kad može voljeti svakoga čovjeka, kad svakom čovjeku može pružiti ruku? Naša nas vjera to uči. Gospa nas u Međugorju uči da moramo voljeti sve ljude. Svima je lako voljeti svoje prijatelje, svoje bližnje, ali moramo voljeti sve ljude, u svakom čovjeku trebamo prepoznati Isusa i moramo moliti za sve ljude koji ne vjeruju u Boga, koji još nisu osjetili Njegovu ljubav. Moramo biti primjer tim ljudima.
