Ivan Dragičević ovako svjedoči o tome kako se oblikovala molitvena grupa i kako je nastao prvi, a zatim i drugi plavi križ! Njegovo svjedočanstvo slijedi u nastavku:
"Dana Gospodnjega 4. srpnja 1982. godine (bila je nedjelja), grupa mladića i djevojaka koji su se nalazili ispred Vickine stare kuće odlučiše se zajedno sa Ivanom vidiocem, unatoč policijskoj zabrani, popeti na Podbrdo na takozvano “Glavno mjesto” i tu su počeli moliti i slaviti Gospoda!
Nije nevažno napomenuti da je taj dan bio “Dan Borca” veliki komunistički praznik!
I tako moleći i slaveći Gospoda, Gospa se neočekivano ukaza Ivanu i kaže mu da želi da se formira molitvena skupina i da se sastaje dva puta tjedno, te da će ona pratiti molitvenu skupinu sa svojim ukazanjima!
Rekla je također da mi odredimo dane i vrijeme, pošto su neki članovi bili u radnom odnosu i nisu mogli nazočiti u svako vrijeme na ukazanju!
Bili su određeni dani, to su bili utorak i petak i susreti u večernjim satima poslije večernje svete mise kada su svi mogli nazočiti!
I tako je molitvena skupina, po traženju Gospe, išla ta dva dana uvečer na Podbrdo i okupljala se na pjesmu i molitvu u naznačeno večernje vrijeme oko 22h!
Tako i u utorak, dana 27. srpnja, molitvena skupina polazi na Brdo Ukazanja, ali sa ove strane gdje su prvih dana išli vidioci na Brdo!
Na mjestu gdje se danas nalazi prvi plavi križ (desni na fotografiji) Ivan je iznenada imao viđenje, u kojem je bio upozoren da se sa molitvenom skupinom ne penje na Brdo, jer niti 200 metara od tog mjesta bila je postavljena zasjeda od više policajaca, tadašnje “milicije”!
I tako, te večeri Gospa je zaštitila molitvenu skupinu i Ivanu je rekla gdje se grupa može sastajati na molitvu, da ne bi riskirala uhićenje!
Jedan član molitvene skupine, preciznije Nedjeljko Brečić, u dogovoru sa Ivanom vidiocem, označuje mjesto gdje je Gospa svojim ukazanjem zaštitila molitvenu skupinu i postavlja drveni križ, veličine otprilike 2.5 metra!
Da bi ga zaštitio od kiše i hrđanja, Nedjeljko i Ivan uzimaju boju od Ivanova oca Stanka, koji je bojao jednu ogradu! Boja je bila plava i zato je taj križ postao “Plavi Križ”!
Po popuštanju komunističke stege grupa bi se sastajala na Plavom Križu i oko Plavog Križa i u maloj uvali, koja je blizu Plavog Križa, udaljenosti nekih 15 metara!
Kako od 1987. godine svi koji žele mogu nazočiti pojedinim ukazanjima zajedno sa molitvenom skupinom (jer do te godine skupina je bila zatvorena i mogli su nazočiti ukazanjima samo članovi), polako se širi prostor molitve na tu uvalu i dalje!
Godine 1989., po dopuštenju molitvene skupine, jedan talijanski hodočasnik (Fausto iz Bormia) zamjenjuje drveni križ sa željeznim, jer drveni križ bijaše nagorio od svijeća, pošto bi se na tom mjestu sastajalo i molilo puno ljudi znajući da je to mjesto na kojem se Gospa ukazuje!
Godine 1999., na 17. obljetnicu molitvene skupine, to jest opet na datum 4. srpnja iznenada, tijekom molitvenog programa za skupinu, umire član koji je postavio prvi plavi križ, Nedjeljko Brečić!
Članovi molitvene skupine, zajedno sa Ivanom vidiocem, podigoše drugi plavi križ u maloj uvali (lijevi na fotografiji), kao spomen na preminulog člana molitvene zajednice, Nedjeljka Brečića!
I od tada, pred tim drugim križem, se sastaje molitvena skupina i od tada na tom mjestu oni dolaze, te tu se događaju ukazanja!" Ivan Dragičević
