Vijest o tome brzo se pronijela svijetom, posebno jer su to bili trenuci tuge, boli i molitve za jednim iznimnim papom čija je ljubav, svetost i blagost dotakla mnoga srca širem svijeta. Ukazanje je bilo u crkvi u New Hampshireu (SAD), a trajalo je osam minuta. Gospa je na ukazanje došla sama. Nakon kraće molitve s Gospine lijeve strane ukazao se Sveti Otac, mlad, nasmijan, sav u bijelom sa zlatnim ogrtačem. Gospa ga je pogledala, nasmijana, te kazala: "Evo mog sina, on je sa mnom".
Ivanovo viđenje Gospe i pape bila je tema svakodnevnih razgovora hodočasnika koji su se tada nalazili u Međugorju dok su se talijanski hodočasnici vraćali u svoju zemlju kako bi se oprostili od dragog pape. Vidjelac Ivan bio je zatrpan tisućama poziva iz cijelog svijeta i na brojne upite o tom viđenju odgovarao je uvijek isto, ono što je i vidio na ukazanju, Gospu i papu s Njene lijeve strane, mladog i sretnog, uvijek ističući kako je on samo Gospin instrument u Božjim rukama. Ivan Pavao II. preminuo je 2. travnja 2005. godine, u noći koja je prethodila blagdanu Božanskog milosrđa.
Sveti Otac bio je jako privržen i vrlo otvoren prema Međugorju i međugorskim porukama a providnost je na mnoge načine povezala blizinu koju je gajio prema međugorskoj duhovnosti sa glavnim akterima koji su izravno djelovali u Gospinom planu. Vidjelica Mirjana Dragićević-Soldo susrela se sa Svetim Ocem Ivanom Pavlom II. 1987. godine. Ispričala je kako ju je pomilovao po licu i blagoslovio. Sutradan je međugorska vidjelica došla u Castel Gandolfo i bila desetak minuta nasamo s Papom. Tada je otkrio svoju želju i izrekao onu glasovitu i rado citiranu rečenicu "Da nisam Papa, bio bih već u Međugorju". Vidjelici je nakon toga poručio da mu čuvaju Međugorje. Vidjelica Marija Pavlović-Lunetti uvijek ističe kako nas Gospa u svojim porukama stalno potiče na molitvu, obraćenje, mir...Glavna je poruka mira i pomirenja i da svaki dan budemo sve bliže njezinom srcu, srcu njezinog sina — kazala je vidjelica Marija netom prije nego li će krenuti u Italiju kako bi nazočila pokopu Svetog Oca, Ivana Pavla II. —
Sjećam se sa samog početka ukazanja da nam je Gospa rekla kako je papa Ivan II. njezin ljubljeni sin. I da je ona njega izabrala za ova vremena.
On je ustvari bio sav Gospin, a tako je glasilo i njegovo geslo "Totus tuus". Sav njezin. I stvarno se osjetilo da su Gospa i Papa upućivali narodu iste riječi za obraćenje. Mi smo stalno molili za njegovo zdravlje zajedno s Gospom. Mi smo molili, kako je on rekao na samom početku da se ostvari Božja volja i učinila se volja Božja s njim i s njegovim životom — kazivala je tada vidjelica Marija. Marija Pavlović- Lunetti je preko jedne svoje prijateljice isto primila blagoslov od pape, a nedugo prije nego li će se papa preseliti Gospodinu u vječnost, dobila je na dar krunicu koju joj je papa osobno poslao preko jednog svećenika. Te večeri, 2. travnja 2005.godine, samo nekoliko sati poslije smrti predragog pape, dok se svijet u suzama i molitvama opraštao od njega brojeći zadnje udahe živućeg sveca čije su posljednje riječi “Pustite me da odem u Očev dom” bile uslišane, Nebeska Majka došla je sa svojim ljubljenim sinom, i 'vratila' ga nam u punom sjaju.
Mlad, nasmijan, sav u bijelom sa zlatnim ogrtačem — Gospa ga je na tom ukazanju s osmjehom pogledala, i kao odgovor na mnoge molitve i suze te večeri objavila — "Evo mog sina, on je sa mnom".
Znajući da je Ivan Pavao II posvetio svoj život Mariji ovim riječima: „Totus tuus ego sum!“ (Cijeli sam tvoj), danas i za sva vremena, svetac koji nam je posebno prirastao srcu, rado dolazi u društvu naše Nebeske Majke. On je bio sav Njen a time i naš. Gospa ga je izabrala za ova vremena. Njegova misija nije završila.
medjugorje-info.com
