U svijetu u kojemu se, iako smo uronjeni u brojne oblike siromaštva, bogatstvo često postavlja kao prvi cilj, i u kojemu su mnoge inicijative usmjerene više prema osobnom zadovoljstvu nego tomu da doista čujemo vapaj siromaha, kršćanska je zajednica pozvana dati znak blizine i olakšanja za sve one koji su u potrebi i koji su pred našim očima, i to također u suradnji s drugim stvarnostima – istaknuo je papa Franjo u poruci za drugi Svjetski dan siromašnih koji se ove godine slavi 18. studenog, o temi „Jadnik vapi, a Gospodin ga čuje“.
Svjetski dan siromašnih, protumačen kao „povlašteni trenutak nove evangelizacije“, ustanovio je papa Franjo apostolskim pismom 'Misericordia et misera', na završetku Jubileja milosrđa i odredio da se slavi posljednje nedjelje prije svetkovine Krista Kralja. Sada Sveti Otac ponovno ističe da je on „mali odgovor“ siromašnima, kako ne bi mislili da je njihov vapaj bio uzaludan, i kako bi bili prihvaćeni u znaku radosti. Suradnja s drugim stvarnostima, koje ne potiče vjera nego ljudska solidarnost, često uspijeva pružiti pomoć koju sami ne bismo mogli ostvariti – napisao je Papa te dodao – Prepoznavanje da je u beskonačnom svijetu siromaštva i naša intervencija ograničena, slaba i nedostatna, vodi do toga da pružamo ruke prema drugima, kako bi se u uzajamnoj suradnji moglo djelotvornije doći do cilja.
sirom
Ističući u poruci tri glagola: vapiti, odgovoriti i osloboditi, Papa je primijetio da nas potiču vjera i imperativ ljubavi, ali – potaknuo je – znajmo prepoznati druge oblike pomoći i solidarnosti koji si jednim dijelom određuju iste ciljeve. Iako, – dodao je – nemojmo zanemariti ono što nam je vlastito, a to je da sve vodimo do Boga i do svetosti. Dijalog među različitim iskustvima i poniznost u pružanju suradnje, bez ikakvoga protagonizma, odgovarajući je, i potpuno evanđeoski, odgovor koji možemo ostvariti – istaknuo je papa Franjo.
Siromaštvo prouzročeno starim zlima
S druge strane, siromaštvo nije nešto što se traži – primijetio je – nego je nastalo zbog samoljublja, oholosti, pohlepe i nepravde; tih zala starih koliko i čovjek, ali su to uvijek grijesi koji obuhvaćaju brojne nedužne ljude, dovodeći do dramatičnih društvenih posljedica. Papa tako govori i o određenoj fobiji u odnosu na siromašne, koje se smatra i ljudima koji donose nesigurnost, nestabilnost, dezorijentiranost u svakodnevnim običajima, te ih stoga treba odbiti i držati na udaljenosti. Nije riječ o tomu da se pred siromašnima trebamo natjecati kako bismo bili prvi u pružanju pomoći, – napomenuo je Papa – nego trebamo ponizno priznati da Duh potiče geste koje su znak odgovora i Božje blizine.
Kada pronađemo put kako bismo se približili siromašnima, znajmo da je prvenstvo na Njemu koji je otvorio naše oči i naše srce za obraćenje. Siromašnima ne treba protagonizam, nego ljubav koja se zna skriti i zaboraviti učinjeno dobro. Pravi su protagonisti Gospodin i siromašni. Tko se pak stavlja u službu, oruđe je u Božjim rukama kako bi učinio da se prepozna Njegova nazočnost i Njegovo spasenje – istaknuo je Sveti Otac.
Gospodin sluša potlačene nedostojnim politikama
Gospodin sluša siromašne, one čije je dostojanstvo pogaženo, i koji, unatoč tomu, imaju snage za podići pogled u visinu kako bi primili svjetlo i utjehu; – napisao je Papa te dodao – one koje se progoni u ime lažne pravednosti, potlačene politikama nedostojnima toga imena, i zastrašene nasiljem. Tragom svetoga Pavla, Papa potom ističe evanđeosko ponašanje prema najslabijim i potrebitim članovima kršćanske zajednice, posebice u odnosu na situacije koje i danas vode do raznih oblika siromaštva, kao što je nedostatak osnovnih sredstava za život, marginalizacija kada osoba nije više u punoj snazi za rad, kao i razni oblici društvenoga ropstva, unatoč napretku koji je postigao ljudski rod.
Papa stoga potiče sve ljude da ne gaje osjećaje prezira i pijetizma prema potrebitima, nego da im izraze poštovanje i daju prednost, jer su oni stvarna prisutnost Isusa među nama. Tu se shvaća koliko je naš način života drugačiji od onoga u svijetu koji – prema Papinim riječima – hvali, nasljeduje i oponaša one koji imaju moć i bogatstvo, dok marginalizira siromašne i odbacuje ih i smatra ih sramotom. U onoj mjeri u kojoj bogatstvu uspijemo dati ispravan i pravi smisao – primijetio je Papa – u toj mjeri rastemo u čovječnosti i postajemo sposobni za solidarnost, u tišini slušanja.
Jedni prema drugima
Sveti Otac na kraju poziva sve da se osjetimo dužnicima siromašnih, kako bi se, pružajući međusobno ruke jedni prema drugima, ostvario spasenjski susret koji podupire vjeru, čini ostvarivom ljubav, i osposobljuje nadu da nastavi sigurna na putu prema Gospodinu koji dolazi.
