U ime Isusovo možemo svojim svjedočanstvom očitovati da je mir moguć – napisao je papa Franjo u svojoj današnjoj tweet-poruci povodom blagdana Presvetog Imena Isusova. Riječ je o blagdanu koji je posvećen Gospodinu Isusu. Ime Isus, odnosno na hebrejskom Je(ho)šua, nadjenuo je Bog Otac svom utjelovljenom Sinu koji je rođen od Djevice Marije, a znači „Bog je Spasitelj“. Isusovo se ime obično prikazuje monogramom IHS, koji čini prva tri slova imena Isus onako kako se piše grčkim velikim slovima – IHΣ(OYΣ), odnosno Jes(us) – a neki će to tumačiti i kao prijevod latinske sintagme: Jesus Hominum Salvator, što bi značilo: Isus Spasitelj ljudi.
Korijene pobožnosti prema Presvetom Imenu Isusovu nalazimo u novozavjetnim spisima. Sveti Pavao nam tako u svojoj Poslanici Filipljanima donosi svojevrsni himan Imenu Isusovu: Isus Krist, „trajni lik Božji, nije se kao plijena držao svoje jednakosti s Bogom, nego sam sebe 'oplijeni' uzevši lik sluge, postavši ljudima sličan; obličjem čovjeku nalik, ponizi sam sebe, poslušan do smrti, smrti na križu. Zato Bog njega preuzvisi i darova mu ime, ime nad svakim imenom, da se na ime Isusovo prigne svako koljeno nebesnikâ, zemnikâ i podzemnikâ. I svaki će jezik priznati: 'Isus Krist jest Gospodin' – na slavu Boga Oca“ (Fil 2,6-11).
Sveti Franjo Asiški, veliki zaljubljenik u Isusa Krista, bio je osjetljiv za sve što je bilo u vezi s Gospodinom, a naročito na Ime Isusovo. Sa silnim je žarom izgovarao ime Isusovo, a braću je opominjao: „'Kad Njegovo ime čujete, poklonite mu se sa strahom i poštovanjem, licem do zemlje' (Neh 8,6). 'Ime mu je Gospodin Isus Krist, Sin Svevišnjega' (Lk 1,32), koji je blagoslovljen u vjekove (Rim 1,25)“. U liturgijskim se slavljima Presveto Ime Isusovo počelo osobito štovati od XIV. stoljeća. Kao liturgijski spomen, ponajprije u franjevačkom redu, slavi se od 1530. godine.
Štovanje Presvetog Imena Isusova potaknuo je sv. Bernard iz Clairvauxa, veliki francuski filozof i teolog iz 12. stoljeća, koji je pripadao cistercitskom redu, dok su najveći promicatelji Imena Isusova bili sv. Bernardin Sijenski, sv. Ivan Kapistran i sv. Leonardo de Porto Maurizio. Sveti Bernardin Sijenski podizao je zastavu s natpisom IHS, a kasnije se taj ukras klesao u kamen i urezivao u drvo. Sveti Bernardin i sveti Ivan Kapistran nosili su sa sobom monogram Presvetog Imena Isusova po naseljima u kojima su propovijedali i u tom znaku blagoslivljali bolesnike.
Brojna su se čudesa događala i ljudi su se klanjali pred znakom imena Isusova. Zbog toga je čak pokrenut postupak protiv sv. Bernardina pred sudištem pape Martina V., no sv. Ivan Kapistran uspio je ne samo obraniti sv. Bernardina na tom sudu, već je i sam papa Martin V. odobrio i pomagao, a potom i sudjelovao u procesiji s drvenom pločicom s Presvetim Imenom Isusovim, koja se čuva u bazilici Santa Maria u Aracoeli u Rimu. Valja spomenuti i svetog Ignacija Lojolskog, utemeljitelja Družbe Isusove, koji je ime Isusovo ugradio u grb i geslo isusovačkog reda: In nomine Jesu – U ime Isusovo. Blagdan Imena Isusova uvršten je 1721. godine u glavni kalendar Crkve, a reformom pape Pija X., slavi se na današnji dan 3. siječnja. Dodajmo na kraju kako su Presvetom Imenu Isusovu posvećene mnoge župe, crkve i kapele diljem svijeta i Hrvatske.
