Postoje osobe koje su dale uzorno svjedočanstvo o tome što znači strast prema evanđelju. Prvi je među njima apostol Pavao i upravo njemu papa Franjo – kako je najavio – želi posvetiti dvije kateheze: današnju i onu sljedeće srijede.
[Braćo] Osobno pak bijah nepoznat Kristovim crkvama u Judeji. One su samo čule: »Negdašnji naš progonitelj sada navješćuje vjeru koju je nekoć pustošio« i slavile su Boga zbog mene. (Gal 1, 22-24)
Osvrnuvši se na odlomak iz Poslanice Galaćanima, pročitan na početku audijencije, Papa je istaknuo kako se Pavlovo revnovanje za evanđelje javlja nakon njegova obraćenja i zauzima mjesto njegova prijašnjeg revnovanja za židovstvo. On, dakle, iz revnovanja za Zakon prelazi na ono za evanđelje, od želje da uništi Crkvu na želju da ju gradi. Što se dogodilo? – upitao je Sveti Otac te objasnio:
U Pavlovu slučaju ono što ga je promijenilo nije jednostavno neka ideja ili uvjerenje, nego susret s uskrslim Gospodinom – nemojte to zaboraviti; ono što mijenja život jest susret s Gospodinom – za Savla je susret s uskrslim Gospodinom bio taj koji je preobrazio cijelo njegovo biće.
Krist nas čini novim stvorenjem
Papa je potom istaknuo da Gospodin ne poništava našu ljudskost, naše osobne karakteristike, nego se preobražava cijelo naše postojanje. Kako kaže sâm Pavao: „je li tko u Kristu, nov je stvor“. Susret s Isusom Kristom te mijenja iznutra, čini te drugom osobom – dodao je Papa napominjući:
Postati kršćanin nije šminka koja mijenja tvoje lice, ne! Ako si kršćanin to ti je promijenilo srce, ali ako si kršćanin izgledom, to nije dobro… Kršćani po šminki ne, to nije dobro. Istinska je promjena u srcu.
To se dogodilo apostolu Pavlu i Papa insistira na tomu, stoga je dodao:
Strast prema Evanđelju nije stvar razumijevanja ili studija, koji su, istina, korisni, ali ju ne pobuđuju; to prije znači ponovno proći ono jednako iskustvo „pada i uskrsnuća“ koje je proživio Savao/Pavao i koje je u ishodištu preobrazbe njegove apostolske revnosti. Možeš studirati svu teologiju koju hoćeš, možeš proučavati Bibliju i sve to, i postati ateist ili svjetovnjak; to nije stvar studija; u povijesti je bilo mnogo teologa ateista. Studiranje je korisno, ali ne stvara novi život milosti.
Kršćanstvo bez susreta s Isusom
Potaknuvši vjernike da promotre vlastiti život i upitaju se je li Isus doista ušao u njega, čak i kod onih koji se izjašnjavaju kršćanima, Sveti je Otac primijetio kako se događa da čovjek nastoji slijediti nauk Krista i Crkve, ali bez istinskoga osobnog odnosa s njim.
To je nešto što nam često nedostaje, kršćanstvo, ne kažem bez Isusa, ali s apstraktnim Isusom… Ne! Kako je Isus ušao u tvoj život, kako je ušao u Pavlov život; kada Isus uđe sve se mijenja. (…) Ako Isus nije ušao u tvoj život, on se nije promijenio. Možeš biti kršćanin samo izvana. Ne, Isus mora ući i to te mijenja, to se dogodilo Pavlu.
„Elegantni“ katolici i sveti katolici
Papa Franjo je stoga skrenuo pozornost na jedan paradoks: sve dok se Pavao smatrao pravednim pred Bogom osjećao je da mu je dopušteno progoniti, uhićivati, pa čak i ubijati, kao u slučaju Stjepana; ali kad, prosvijetljen od uskrsloga Gospodina, otkrije da je bio „hulitelj, progonitelj i nasilnik“ (usp. 1 Tim 1, 13), tada počinje biti istinski sposoban za ljubav. To je put – napomenuo je Papa – ne spašava osjećaj samodostatnosti, osjećaj da se ponašamo ispravno. Tko se tako osjeća može za sebe reći da je elegantan katolik, ali elegantan katolik nije sveti katolik – primijetio je te dodao:
Pravi katolik, pravi kršćanin je onaj koji primi u sebe Isusa koji promijeni tvoje srce. To je pitanje koje postavljam svima vama: što Isus znači za mene? Jesam li mu dopustio da uđe u moje srce ili ga samo držim pri ruci, ali tako da ne uđe duboko unutra? Jesam li mu dopustio da me promijeni? Ili je Isus samo ideja, teologija koja ide naprijed… I to je revnost, kada čovjek nađe Isusa, osjeća vatru i poput Pavla mora propovijedati Isusa, mora govoriti o Isusu, mora pomagati ljudima, mora činiti dobre stvari.
Tko se zaustavi na ideji o Isusu, ostaje ideolog kršćanstva, a to ne služi spasenju. Neka nam Gospodin pomogne pronaći Isusa, susresti ga, te da Isus iznutra promijeni naš život i pomogne nam pomagati drugima – rekao je na kraju papa Franjo.
