Papa: Postanimo razlomljeni kruh poput Isusa kako bismo njegovali bratstvo i solidarnost

Napominjući prije molitve Anđeoskoga pozdravljenja da se u Italiji i u još nekim zemljama danas slavi svetkovina Tijelova, papa Franjo se u podnevnom nagovoru osvrnuo na značenje Posljednje večere tijekom koje Krist čini gestu predanja: u razlomljenom kruhu i u čaši pruženoj učenicima, On sam se daje za cijelo čovječanstvo i prinosi samoga sebe za život svijeta. Kada nadvladamo sebičnost i otvorimo se ljubavi, tada poput Isusa lomimo kruh svoga života

PAPA FRANJO
ANGELUS
Trg Svetog Petra
Nedjelja, 2. lipnja 2024.

Draga braćo i sestre, ugodna vam nedjelja!

U Italiji i još nekim zemljama danas se slavi svetkovina Tijelova. Evanđelje današnje liturgije govori nam o Isusovoj Posljednjoj večeri (Mk 14, 12-26), tijekom koje Gospodin čini čin predanja: naime, u razlomljenom kruhu i u čaši pruženoj učenicima, On sam se daje za cijelo čovječanstvo i prinosi samog sebe za život svijeta.

U tom Isusovom činu lomljenja kruha ima jedan važan vid koji se u Evanđelju ističe riječima „dade im“ (r. 22). Neka nam se u srce utisnu te riječi: dade im. Euharistija, naime, doziva prije svega u pamet dimenziju dara. Isus uzima kruh ne da ga sam blaguje, nego da ga razlomi i daje učenicima, otkrivajući tako svoj identitet i svoje poslanje. On nije zadržao život za sebe, već ga je dao nama; nije svoje božansko biće držao blagom koje ljubomorno čuva samo za sebe, nego je samoga sebe lišio slave kako bi podijelio s nama naše čovještvo i uveo nas u vječni život (usp. Fil 2, 1-11). Isus je sav svoj život učinio darom. Zapamtimo to: Isus je sav svoj život učinio darom.

Shvaćamo, dakle, da slavljenje Euharistije i blagovanje ovoga Kruha, kao što na poseban način činimo nedjeljom, nije bogoštovni čin odvojen od života ili jednostavan trenutak osobne utjehe; moramo uvijek imati na umu da je Isus, uzimajući kruh, razlomio ga i dao njima, te nas stoga zajedništvo s njim osposobljuje da i mi postanemo razlomljeni kruh za druge, da dijelimo ono što jesmo i što imamo. Sveti Leon Veliki je govorio: „Naše dioništvo u tijelu i krvi Kristovoj nema drugi cilj, već to da postanemo ono što blagujemo“ (Sermone XII sulla Passione, 7).

Papin apel za Sudan: Neka utihne oružje i neka se stanovništvu donese pomoć

Braćo i sestre, eto to je ono na što smo pozvani: postati ono što blagujemo, postati „euharistijski“, to jest oni koji više ne žive za sebe (usp. Rim 14, 7), u logici posjedovanja i konzumacije, nego oni koji znaju kako svoj život učiniti darom za druge. Tako, zahvaljujući Euharistiji, postajemo proroci i graditelji novoga svijeta: kad nadvladamo sebičnost i otvorimo se ljubavi, kad njegujemo veze bratstva, kad sudjelujemo u patnjama naše braće i dijelimo kruh i dobra s onima koji su u potrebi, kad sve svoje talente stavljamo na raspolaganje svima, tada lomimo kruh svoga života poput Isusa.

Zapitajmo se, dakle: držim li svoj život samo za sebe ili ga dajem kao što je to učinio Isus? Razdajem li se za druge ili sam zatvoren u svoje malo „ja“? I znam li u svakodnevnim situacijama dijeliti ili uvijek tražim svoj interes?

Neka Djevica Marija, koja je primila Isusa, Kruh koji je s neba sišao, i potpuno se predala zajedno s njim, pomogne i nama da postanemo dar ljubavi, sjedinjeni s Isusom Euharistijom.

Označeno u