Knjiga nosi naslov "Osloboditi slobodu – vjera i politika u trećem tisućljeću", a objavila ju je talijanska izdavačka kuća Cantagalli
To je svojevrstan kompas kako bismo razumjeti našu sadašnjost i pronašli čvrste smjernice za budućnost, ali i pravi izvor nadahnuća za političko djelovanje koje, stavljajući obitelj, solidarnost i jednakost u središte pažnje i planiranja, zaista gleda dalekovidno u budućnost – opisao je Papa odabrane tekstove Josepha Ratzingera na temu "vjera i politika". Knjiga će biti predstavljena u Rimu 11. svibnja, u nazočnosti predsjednice talijanskog Senata Marije Elisabette Alberti Casellati; nadbiskupa Georga Gänsweina, prefekta Papinskog doma i osobnog tajnika Pape emeritusa; predsjednika Europskoga parlamenta Antonija Tajanija i tršćanskog nadbiskupa Giampaola Crepaldija.
Riječ je o temi koja je uvijek bila u središtu pažnje Benedikta XVI., a ona ga vodi još od mladosti da promišlja o granicama poslušnosti prema državi u korist slobode poslušnosti Bogu – napisao je papa Franjo i dodao – Ratzinger je osobno iskusio nacizam koji je sa svojom totalitarnom laži želio zatvoriti sve ljudske mogućnosti i nade, te je postao demonski i tiranski.
Benedikt XVI. Istodobno dovodi u pitanje i totalitarne zahtjeve marksističke države i ateističke ideologije na kojoj se ona temelji. Prava suprotnost između marksizma i kršćanstva za Ratzingera, u stvari, nije sigurno dana zbog naglašene pažnje koju kršćani imaju prema siromašnima – istaknuo je Sveti Otac – jer pored stvarne Isusove prisutnosti u Crkvi i u sakramentima, postoji i ona druga stvarna prisutnost Isusa u malenima, zgaženima ovoga svijeta, u posljednjima, u kojima On želi da ga susretnemo. Prava suprotnost proizlazi iz izvora čovjekova otkupljenja. Istinsko se čovjekovo otkupljenje nalazi u potpunoj ovisnosti o ljubavi Božjoj koja je prava sloboda.
Danas se, međutim, nastoji gledati samo na ljubav čovjeka prema vlastitom „ja“, što je dovelo do „kolonizacije” savjesti, negiranja razlike između muškaraca i žena, racionalnog planiranja proizvodnje ljudskih bića, do toga da se smatra kako ima smisla i da je dopušteno ukloniti onoga koji se više ne smatra stvorenjem, darom, začetim i rođenim, već da smo ga stvorili mi sami. To su „prividna ljudska prava” – napisao je Papa i istaknuo – sva su usmjerena na samouništenje čovjeka, jer ona niječu da je čovjek Božje stvorenje što štiti njegovu slobodu i dostojanstvo.
Braniti čovjeka "od ideoloških pritisaka" znači podvrći čovjekovu poslušnost Bogu koji je granica poslušnosti državi. U doba promjena kao što je ovo suvremeno – zaključio je papa Franjo – to znači „braniti obitelj”, jer budućnost čovječanstva prolazi kroz obitelj i njezino dobro je odlučujuće za budućnost svijeta i Crkve.
