Ljudi od prvog dana svojega života traže ljubav. Mi smo prosjaci ljubavi. Često doživljavamo da su odnosi ljubavi obilježeni ograničenjima i sebičnostima; željom za posjedovanjem i manipulacijom. Ljudska ljubav ima dvostruku prirodu, cvate i odmah nakon toga vene. Svi imamo iskustvo slabe i isprekidane ljubavi – rekao je papa Franjo danas u katehezi tijekom opće audijencije u Vatikanu, usredotočivši se na ljudsku ljubav, te podsjetivši da postoji i druga ljubav, a to je ljubav Oca koji je na nebesima, u koju nitko ne smije sumnjati. Bog nas ljubi, i ako nas otac ili majka nisu ljubili, tu je Bog na nebesima koji nas ljubi kao što to nitko na ovoj zemlji nije, niti će ikada moći.
Božja je ljubav uvijek stalna – rekao je Papa i citirao proroka Izaiju koji kaže: „Može li žena zaboravit` svoje dojenče, ne imat` sućuti za čedo utrobe svoje? Pa kad bi koja i zaboravila, tebe ja zaboraviti neću. Gle, u dlanove sam te svoje urezao“ (Iz 49,15-16). Danas je tetovaža u modi. Tetovirao sam te u svoje dlanove – govori Bog. U rukama smo Božjim, ne možemo to ukloniti. Božja je ljubav poput ljubavi majke koja nikada ne može zaboraviti. A ako neka majka zaboravi? Ja te zaboraviti neću – kaže Bog. To je savršena Božja ljubav, tako nas On ljubi. Ako su se sve naše zemaljske ljubavi raspale i nije nam u rukama ostalo ništa osim prašine, uvijek za sve nas postoji, goruća i jedinstvena Božja ljubav.
Da biste molili, morate ući u otajstvo „Božjeg očinstva“, postati svjesni da je Bog vaš otac, inače ne molite – rekao je Sveti Otac i nastavio – Tada počinjemo spontano razmišljati i o likovima svojih roditelja; no, moramo ih na neki način očistiti i pročistiti. Nitko od nas nije imao savršene roditelje, ni mi nikada nećemo biti savršeni roditelji ili pastiri, jer su naši odnosi ljubavi često zagađeni željama za posjedovanjem ili manipulacijom drugima, tako da se ponekad izjave o ljubavi pretvore u osjećaje ljutnje i neprijateljstva. Dvoje se ljudi jako voljelo prošli tjedan, a danas se smrtno mrze. To vidimo svaki dan! Ponekad na površinu izlaze gorki korijeni koje imamo u nutrini i koji čine zlo.
Kada govorimo o Bogu kao o ocu, trebamo ići dalje od slike svojih roditelja – potaknuo je papa Franjo i dodao – Naime, Božja je ljubav ljubav Oca koji je na nebesima, kao što nas je Isus naučio u Oče našu, potpuna ljubav koju u ovom životu možemo iskusiti samo na nesavršen način. Izraz „na nebesima“ ne označava udaljenost nego korjenitu različitost ljubavi, drugu dimenziju ljubavi, neumornu ljubav koja će uvijek ostati. Dosta je reći: Oče naš koji jesi na nebesima, i ta ljubav dolazi.
Zato, ne bojte se! Nitko od nas nije sam. Ako vas je na nesreću vaš zemaljski otac zaboravio i vi ste ogorčeni na njega, nije vam zanijekano temeljno iskustvo kršćanske vjere da znate da ste ljubljeno dijete Božje, te da nema ničega u životu što može ugasiti Njegovu žarku ljubav prema vama – rekao je Papa i istaknuo – Ljudi su vječno prosjaci ljubavi, traže mjesto gdje mogu biti potpuno voljeni, ali ga ne nalaze. Koliko prijateljstva i koliko razočaranih ljubavi ima u našem svijetu! Pozivajući se na Platonov Simpozij, Sveti Otac je podsjetio da je grčki bog ljubavi najtragičniji; nije jasno je li on anđeosko biće ili đavao, a mitologija kaže da je sin Porosa i Penije, to jest, lukavstva i siromaštva. To nas potiče na razmišljanje o dvostrukoj prirodi ljudske ljubavi koja je sposobna cvasti i odmah venuti i umirati; ono što uhvati, uvijek joj bježi. Prorok Hošea pak grubo opisuje prirođenu slabost naše ljubavi kada kaže: Vaša je ljubav poput jutarnjeg oblaka koji kao rosa nestaje u zoru. Naša je ljubav često obećanje koje se nastoji održati, pokušaj koji brzo isparava; pomalo kao kad sunce izlazi ujutro i odnosi noćnu rosu. Svi imamo iskustvo slabe i isprekidane ljubavi.
Želimo ljubiti, no onda se suočimo sa svojim ograničenjima i siromaštvom svojih snaga; nesposobni smo održati obećanje koje nam se u danima milosti činilo lako ostvarivo – rekao je papa Franjo i primijetio – Pa i apostol Petar se bojao i morao je pobjeći, te nije bio vjeran Isusovoj ljubavi. Uvijek postoji ta slabost koja nas tjera da padnemo.
Prosjaci smo koji na putu riskiraju da nikada ne pronađu u potpunosti blago koje traže od prvog dana svojega života, a to je ljubav. Upravo je glad za ljubavlju, koju svi osjećamo, poziv da upoznamo Boga koji je Otac. To je iskustvo u svom obraćenju doživio sjajan govornik, sveti Augustin, koji je među stvorenjima tražio ono što mu nitko nije mogao dati, sve dok nije upoznao Boga – zaključio je Papa.