Opisujući medicinske sestre i zdravstvene tehničare kao stručnjake u čovještvu, papa Franjo je napomenuo da su pozvani ostvarivati nezamjenjivu zadaću humanizacije u rastresenom društvu koje prečesto ostavlja slabe ljude na rubovima i koje se interesira samo za one koji su „vrijedni truda“ ili koji odgovaraju kriterijima učinkovitosti ili zarade. Ove je riječi Sveti Otac izrekao danas pred oko 6500 predstavnika talijanskog Nacionalnog saveza profesionalnog medicinskog osoblja, koji su se susreli s Papom povodom svojega kongresa koji bi se u Rimu trebao održati sljedećeg tjedna. Dodajmo da spomenuta organizacija broji oko 450 tisuća članova.
Podsjećajući medicinsko osoblje na četiri temeljne zadaće etičkoga kodeksa medicinskih sestara i zdravstvenih tehničara, naime, promicanje zdravlja, prevenciju bolesti, vraćanje zdravlja i ublažavanje patnje, Papa je rekao da se njihov profesionalizam očituje ne samo na tehničkom području, nego još više na području ljudskih odnosa. To je zato što dolaziti u kontakt s liječnicima, obiteljima i pacijentima u bolnicama, mjestima liječenja i domovima, znači nalaziti se na raskrižju tisuća odnosa. Sveti je Otac rekao da se upravo u toj sintezi njihove tehničke sposobnosti i ljudske osjetljivosti očituje puna vrijednost i dragocjenost njihova rada.
Papa Franjo je potom podsjetio na prizor iz Matejeva evanđelja, u kojem Isus iscjeljuje gubavca, istaknuvši pritom važnost fizičkog dodirivanja bolesnih kako bismo uklonili daljinu i omogućili bolesnicima da dožive Božju nježnost i blizinu. Nježnost je zapravo ključ za razumijevanje bolesnih, a također dragocjeni lijek za izlječenje – kazao je Papa i istaknuo važnost „medicine nježnosti“. Dodir ili osmijeh puni su značenja za bolesnu osobu – nastavio je Sveti Otac – Riječ je o jednostavnim gestama, no one omogućuju bolesniku da se osjeća praćenim i blizu iscjeljenja, čineći ga da se osjeća osobom, a ne samo brojem. Kad to budete činili – potaknuo je prisutne – sjetite se na koji je način Isus dodirnuo gubavca: ne na rastreseni, ravnodušni i ojađeni način, nego na pozoran način pun ljubavi, koji je gubavcu omogućio da se osjeća poštovanim i kako je ljudima stalo do njega.
Papa je osim toga govorio o rizicima i teškim zahtjevima posla medicinskih sestara i zdravstvenih tehničara, potičući pacijente da cijene njihov rad i zalaganje. U tom se kontekstu sa zahvalnošću prisjetio sestre Cornelije Caraglio, talijanske dominikanke i medicinske sestre, koja je spasila njegov život. Sveti je Otac prepričao kako je kao 20-godišnjak bio blizu smrti, ali je sestra Cornelia potaknula liječnike da učine više, što je spasilo Papin život. Papa Franjo ju je opisao kao dobru i hrabru ženu koja se usudila raspravljati s liječnicima te je na kraju zahvalio medicinskom osoblju jer se po njima spašavaju mnogi životi.
